Drveta rekoše smokvi: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
Drveta rekoše smokvi: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
Smokva im reče: Hoću li se ja odreći moje slatkosti i mojeg dobrog ploda za ići se mlatarati iznad drveća,
Drveta tada rekoše vinovoj lozi: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
Loza im reče: Hoću li ja odreći se svojeg vina koje raduje bogove i ljude da bih se išla uznemiravati radi drveća?
Tad sva drveta rekoše žbunu trnja: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
Drveta tada rekoše vinovoj lozi: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
Tada rekoše drveta vinovoj lozi: hodi ti, budi nam car.
וַיֹּאמְרוּ הָעֵצִים לַגָּפֶן לְכִי אַתְּ מלוכי מָלְכִי עָלֵֽינוּ
vayo'mru ha'etsiym lagafen lekhiy 'at mlvkhy malkhiy 'aleynu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.