I reče mu Jahve: "Doista, Ja ću biti s tobom i potući ćeš Midjance kao jednoga čovjeka."
I reče mu Jahve: "Doista, Ja ću biti s tobom i potući ćeš Midjance kao jednoga čovjeka."
Nato Mu reče: "Ako sam, molim Te, našao Milost u Tvojim očima, učini mi znak da Ti sa mnom govoriš.
Molim Te, ne odlazi odavde dok ne dođem k Tebi, iznesem svoj dar i položim ga pred Tebe." A On reče: "Ja ću ostati do tvoga povratka."
Gideon uđe, pripremi kozje jare i od efe brašna načini beskvasne kruhove. Meso stavi u košaru, a juhu u lonac, zatim mu iznese pod hrast i prinese.
Anđeo Božji mu reče: "Uzmi meso i beskvasne kruhove, položi ih na ovu stijenu, a juhu izlij." I on učini tako.
Molim Te, ne odlazi odavde dok ne dođem k Tebi, iznesem svoj dar i položim ga pred Tebe." A On reče: "Ja ću ostati do tvoga povratka."
Nemoj otići odavde dokle se ja ne vratim k tebi i donesem dar svoj i stavim preda te. A on reče: čekaću dokle se vratiš.
אַל נָא תָמֻשׁ מִזֶּה עַד בֹּאִי אֵלֶיךָ וְהֹֽצֵאתִי אֶת מִנְחָתִי וְהִנַּחְתִּי לְפָנֶיךָ וַיֹּאמַר אָנֹכִי אֵשֵׁב עַד שׁוּבֶֽךָ
'al- na' ta.Mush mi./Zeh 'ad- bo.'/I 'e.Lei./kha ve./ho.tze.Ti 'et- min.cha.T/i ve./hi.nach.Ti le./fa.Nei./kha va/i.yo.Mar 'a.no.Khi 'e.Shev 'ad shu.Ve./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne molim-te odstupaj od-ovoga do dolaska-moga k-tebi i-iznesem [objekt] dar-moj i-položim pred-lice-tvoje i-reče ja ću-sjediti do povratka-tvoga"
1. Ne molim te, odstupaj Izvornik: אַל נָא תָמֻשׁ ['al na' tamush] Gramatika: Spoj negacije 'al', čestice za usrdnu molbu 'na' i glagola 'mush' (odstupiti, pomaknuti se, otići) u Qal imperfektu 2. lica jednine muškog roda. Ovaj oblik izražava snažnu, ali poniznu zamolbu. Značenje: Gideon moli božanskog posjetitelja da ne odlazi dok on ne izvrši svoju dužnost domaćina i štovatelja. Riječi naglašavaju čovjekovu duboku želju za zadržavanjem Božje prisutnosti.
2. do dolaska moga Izvornik: עַד בֹּאִי ['ad bo'iy] Gramatika: Prijedlog 'ad' (do, dok) spojen s infinitivom konstruktnim glagola 'bo' (doći) i pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Doslovno 'do mog dolaska'. Značenje: Gideon traži vremenski okvir za svoju pripremu. Ovo iščekivanje stvara napetost između ljudske sporosti u pripremanju žrtve i božanske brzine očitovanja.
3. dar moj (žrtvu moju) Izvornik: מִנְחָתִי [minchatiy] Gramatika: Imenica 'minchah' s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. U rječniku može označavati običan dar, danak ili specifičnu žrtvu prinosnicu (često beskrvnu, poput prinosa od žita). Značenje: U ovom narativnom kontekstu označava dar poštovanja i gostoprimstva koji prelazi u sakralnu sferu žrtve, budući da Gideon počinje shvaćati s kim razgovara. To je čovjekov konkretan uzvratni dar Bogu.
4. i položim Izvornik: וְהִנַּחְתִּי [vehinachtiy] Gramatika: Glagol 'nuach' (počivati, odmoriti se) u Hiphil perfektu 1. lica jednine. Prefix waw ('waw-consecutive') prebacuje značenje perfekta u budućnost: 'i ja ću položiti/staviti'. Značenje: Hiphil oblik nosi uzročno značenje 'učiniti da počiva', dakle 'položiti' ili 'ostaviti da stoji'. Gestom polaganja dara pred posjetitelja, Gideon formalno iskazuje svoju podložnost i štovanje.
5. ću sjediti (ću ostati) Izvornik: אֵשֵׁב ['eshev] Gramatika: Glagol 'yashav' (sjediti, ostati, stanovati, boraviti) u Qal imperfektu 1. lica jednine. Odnosi se na radnju koja tek slijedi u budućnosti. Značenje: Odgovor Anđela Jahvina izražava nevjerojatnu božansku strpljivost i pristanak na čovjekov zahtjev. 'Sjedenje' implicira mir, stabilnu prisutnost i milostivo iščekivanje Gideonova čina vjere bez žurbe.
Ovaj stih iz Knjige o Sucima (6:18) prikazuje duboko osoban i dirljiv trenutak interakcije između čovjeka (Gideona) i božanske prisutnosti (Anđela Jahvina). Gideon, osjećajući strahopoštovanje i nesigurnost, usrdno moli posjetitelja da ne odlazi dok mu ne donese dar. U tim se riječima ogleda duboka ljudska potreba za opipljivim štovanjem, za prinošenjem opipljivog dara i konačnom potvrdom božanske naklonosti. Riječ 'minchah' (dar/žrtva) ovdje je ključna jer stoji na osjetljivoj razmeđi između običnog bliskoistočnog gostoprimstva i pravog bogoštovlja.
S druge strane, Božji odgovor je iznimno kratak i milostiv – On pristaje 'sjediti' i čekati čovjeka da se vrati. Taj pristanak na ostanak nosi snažnu teološku sliku Boga koji se svojevoljno ograničava, prilagođava ljudskom vremenu i strpljivo iščekuje čovjekov odgovor vjere i žrtve. Susret je to ljudske slabosti koja traži siguran znak i božanske postojanosti koja taj znak osigurava svojom mirnom prisutnošću.