I reče Mu: "Molim Te, Gospodine, čime ću spasiti Izrael? Gle, moj je rod najslabiji u Manašeu, a ja sam najmlađi u kući svoga oca."
I reče Mu: "Molim Te, Gospodine, čime ću spasiti Izrael? Gle, moj je rod najslabiji u Manašeu, a ja sam najmlađi u kući svoga oca."
I reče mu Jahve: "Doista, Ja ću biti s tobom i potući ćeš Midjance kao jednoga čovjeka."
Nato Mu reče: "Ako sam, molim Te, našao Milost u Tvojim očima, učini mi znak da Ti sa mnom govoriš.
Molim Te, ne odlazi odavde dok ne dođem k Tebi, iznesem svoj dar i položim ga pred Tebe." A On reče: "Ja ću ostati do tvoga povratka."
Gideon uđe, pripremi kozje jare i od efe brašna načini beskvasne kruhove. Meso stavi u košaru, a juhu u lonac, zatim mu iznese pod hrast i prinese.
Nato Mu reče: "Ako sam, molim Te, našao Milost u Tvojim očima, učini mi znak da Ti sa mnom govoriš.
A Gedeon mu reče: ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom.
וַיֹּאמֶר אֵלָיו אִם נָא מָצָאתִי חֵן בְּעֵינֶיךָ וְעָשִׂיתָ לִּי אוֹת שָׁאַתָּה מְדַבֵּר עִמִּֽי
va/i.Yo.mer 'e.La/v 'im- na' ma.Tza.ti chen be./'ei.Nei./kha ve./'a.Si.ta l/i 'ot sha./'a.Tah me.da.Ber 'i.M/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče njemu ako molim našao sam milost u očima tvojim i učinit ćeš meni znak da ti govoriš sa mnom"
1. I reče njemu Izvornik: וַיֹּאמֶר אֵלָיו [vayo'mer 'elayv] Gramatika: Glagol 'amar' (reći) u Qal imperfektu trećeg lica jednine uz waw-konsekutivni koji ga prebacuje u narativno prošlo vrijeme, uz prijedlog prema/k sa pronominalnim sufiksom. Značenje: Standardni biblijski idiom za uvođenje govora. U ovom kontekstu označava nastavak napetog dijaloga u kojem čovjek odgovara božanskom glasniku.
2. ako molim našao sam milost Izvornik: אִם נָא מָצָאתִי חֵן ['im na' matsa'tiy chen] Gramatika: Pogodbena čestica 'im' (ako) spojena s partikulom 'na' (molim), nakon čega slijedi glagol 'matsa' u perfektu prvog lica jednine i imenica 'chen'. Značenje: Izraz iznimnog poštovanja i poniznosti, uobičajen za obraćanje nadređenom ili božanstvu. Govornik njime ublažava svoju odvažnost prije nego što postavi uvjet.
3. u očima tvojim Izvornik: בְּעֵינֶיךָ [be'eyneykha] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'ayin' (oko) u dualu, sa sufiksom za drugo lice jednine muškog roda. Značenje: Snažan i vrlo čest biblijski antropomorfizam. Temelji se na shvaćanju da milost i naklonost proizlaze iz usmjeravanja nečijeg blagonaklonog pogleda prema osobi.
4. i učinit ćeš meni znak Izvornik: וְעָשִׂיתָ לִּי אוֹת [ve'asiyta liy 'ot] Gramatika: Glagol 'asah' (činiti) u perfektu drugog lica jednine uz waw-konsekutivni koji ovdje uvodi apodozu (posljedicu) i djeluje snagom zahtjeva, te imenica 'ot' (znak). Značenje: Traženje opipljivog, nadnaravnog dokaza ('ot'). Govornikova sumnja i strah prevladavaju te on treba materijalnu potvrdu nebeskog autoriteta prije nego prihvati svoje poslanje.
5. da ti Izvornik: שָׁאַתָּה [sha'ata] Gramatika: Relativna čestica 'še' (da, koji) srasla s osobnom zamjenicom drugog lica jednine 'ata' (ti). Upotreba ove čestice umjesto češćeg 'asher' može ukazivati na specifičan dijalekt (sjeverni) ili govorni jezik. Značenje: Jaka emfaza na sugovornika. Čovjeku nije dovoljno samo čudo kao takvo, već dokaz da je upravo onaj koji trenutno stoji ispred njega i razgovara s njim pravi Bog.
6. govoriš sa mnom Izvornik: מְדַבֵּר עִמִּֽי [medaber 'imiy] Gramatika: Glagol 'dabar' u Piel participu aktivnom jednine muškog roda, te prijedlog 'im' (sa) sa sufiksom prvog lica jednine. Značenje: Korištenje participa umjesto perfekta ili imperfekta naglašava kontinuirano, trenutačno trajanje radnje. To ukazuje na zapanjenost i želju za potvrdom stvarnosti trenutnog božanskog govora.
Ovaj stih (Suci 6,17) ključan je trenutak u priči o Gideonu, predstavljajući duboko ljudsku reakciju na neočekivani božanski poziv. Iako prima obećanje i poslanje izravno od Anđela Jahvinog, Gideon se bori sa sumnjom, svjestan vlastite slabosti. Njegove riječi odražavaju složenu mješavinu dubokog strahopoštovanja ('ako sam našao milost u tvojim očima') i hrabre drskosti jer od božanskog sugovornika traži empirijski, nadnaravni znak koji bi potvrdio njegov pravi identitet.
Teološki gledano, ovaj stih ilustrira Božju strpljivost i razumijevanje ljudske krhkosti. Bog ne osuđuje Gideona zbog njegovog oklijevanja i traženja opipljivog znaka, već u nastavku priče pristaje na njegov zahtjev. Time tekst pokazuje da biblijska vjera nije uvijek slijepo pristajanje, već često uključuje preispitivanje, dijalog i potrebu za božanskim ohrabrenjem kada se čovjek suoči s onim što se čini kao nemoguća zadaća.