Petorica ljudi odoše i stigoše u Laiš. Oni vidješe da pučanstvo koje tu boraviše živi u spokojstvu, na način Sidonijanaca, mirno i povjerljivo. Osim toga, ni jedan kralj ne zlostavljaše zemlju i nitko se ne približavaše za vršiti vlast. Žitelji Laiša bijahu daleko od Sidonijanaca i ne ovisiše o nikome .
Petorica ljudi vratiše se kod svoje braće u Soreu i Eštaol, a njihova im braća rekoše: †što mislite o tome? “
Oni odgovoriše: â€Dignimo se! Uspnimo se protiv njih, jer mi smo vidjeli zemlju, i to je jedna izvrsna zemlja. Ali vi, vi ostanite bez riječi! Nek vaša nepokretnost vas ne spriječi poći, ući u tu zemlju i uzeti ju u posjed.
Kad budete u nju ušli, vi će te doći kod jednog povjerljivog naroda. Zemlja je široko otvorena, jer Bog ju je izručio u ruke vaše. To je jedno mjesto gdje ne manjka ni jedno zemaljsko dobro.“
Tad pođoše odatle, iz a druge Danita, iz Soreje i Eštaola, 600 ljudi opremljenih oružjem za rat.