Odoše ta petorica ljudi i stigoše u Lajiš. Vidješe narod koji je u njemu živio u sigurnosti, po običaju Sidonaca, miran i bezbrižan. U zemlji ne bijaše nikoga na vlasti tko bi ih u ičemu ponižavao. Bili su daleko od Sidonaca i ni s kim nisu imali posla.
Dođoše svojoj braći u Soru i Eštaol, a njihova im braća rekoše: "Što vi kažete?"
Oni rekoše: "Ustanite, krenimo na njih! Jer vidjeli smo zemlju, i gle, vrlo je dobra. A vi mirujete? Ne budite lijeni poći, ući i zaposjesti zemlju.
Kada dođete, doći ćete k bezbrižnom narodu. Zemlja je prostrana, jer ju je Bog predao u vaše ruke; to je mjesto gdje nema oskudice ni u čemu što je u zemlji."
Tada krenuše odande iz Danova plemena, iz Sore i Eštaola, šest stotina ljudi opasanih ratnim oružjem.