Onoga dana sav narod i sav Izrael spoznaše da usmrćenje Abnera, sina Nerova, ne bijaše od kralja.
Onoga dana sav narod i sav Izrael spoznaše da usmrćenje Abnera, sina Nerova, ne bijaše od kralja.
I reče kralj svojim slugama: "Zar ne znate da je danas pao knez i velikan u Izraelu?
A ja sam danas slab, premda pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, okrutniji su od mene. Neka Jahve uzvrati činitelju zla prema njegovu zlu."
A ja sam danas slab, premda pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, okrutniji su od mene. Neka Jahve uzvrati činitelju zla prema njegovu zlu."
Ali ja sam sada još slab, ako i jesam pomazani car; a ovi ljudi, sinovi Serujini, vrlo su mi silni. Neka Gospod plati onome koji čini zlo prema zloći njegovoj.
וְאָנֹכִי הַיּוֹם רַךְ וּמָשׁוּחַ מֶלֶךְ וְהָאֲנָשִׁים הָאֵלֶּה בְּנֵי צְרוּיָה קָשִׁים מִמֶּנִּי יְשַׁלֵּם יְהוָה לְעֹשֵׂה הָרָעָה כְּרָעָתֽוֹ
ve./'a.no.Khi hai./Yom raKh u./ma.Shu.ach Me.lekh ve./ha./'a.na.Shim ha./'E.leh be.Nei tze.ru.Yah ka.Shim mi.Me./ni ye.sha.Lem Yah.weh le./'o.Seh ha./ra.'Ah ke./ra.'a.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ja danas mek i pomazan kralj, a ljudi ovi sinovi Seruje tvrdi od mene; neka uzvrati Jahve činitelju zla po zlu njegovu."
1. mek (slab) Izvornik: רַךְ [rakh] Gramatika: Pridjev muškog roda jednine. U originalu doslovno označava mekoću, nježnost ili krhkost. Značenje: Označava Davidovu trenutnu političku ranjivost i nemoć da kontrolira svoje vojskovođe. Riječ snažno naglašava kontrast između službenog kraljevskog autoriteta i surove, suprotstavljene realnosti na terenu.
2. i pomazan Izvornik: וּמָשׁוּחַ [umashucha] Gramatika: Veznik 'vav' (i/iako) s pasivnim participom glagola 'mashach' (pomazati) u muškom rodu jednine. Značenje: Ukazuje na božansko izabranje i legitimitet vladavine. Paradoksalno, iako nosi Božje odobrenje i sveto pomazanje, vladar u praksi nema apsolutnu vlast ni utjecaj na postupke svojih podređenih.
3. tvrdi (teški) Izvornik: קָשִׁים [kashiym] Gramatika: Pridjev muškog roda množine od korijena 'kashah', što znači biti tvrd, težak, grub ili okrutan. Značenje: U izravnom je kontrastu s riječju 'rakh' (mek). Služi kao opis nepopustljive, nasilne i nemilosrdne prirode Serujinih sinova (Joaba i Abišaja), koji ignoriraju kraljev autoritet uzimajući pravdu u svoje ruke.
4. neka uzvrati (plati) Izvornik: יְשַׁלֵּם [yeshalem] Gramatika: Glagol u Piel stemu (intenzivno aktivno), imperfekt trećeg lica jednine od korijena 'shalam' (biti cjelovit, platiti). Ovdje nosi jusiono (optativno) značenje izražavajući želju. Značenje: Izražava duboki teološki koncept božanske retribucije. Svjestan svoje političke nemoći da osobno kazni ubojice bez izazivanja građanskog rata, kralj izvršenje pravedne kazne u potpunosti prepušta Bogu.
5. činitelju zla Izvornik: לְעֹשֵׂה הָרָעָה [le'ose hara'a] Gramatika: Prijedlog 'le' (prema/za) spojen s aktivnim participom glagola 'asah' (činiti) u konstruktnom (genitivnom) stanju s imenicom 'ra'ah' (zlo) koja ima određeni član. Značenje: Ova fraza predstavlja beskompromisnu osudu Joabovog čina iz krvne osvete. Zločin se ne opravdava kao vojna pobjeda ni pragmatika, već se kategorizira kao apsolutno zlo koje narušava uspostavu mira. Imena: - Seruja [צְרוּיָה / tseruya] (osoba) Znači: Izliječena od Jahve, Jahve je balzam, ili Jahve je stijena Tvorba: Etimologija je donekle nejasna, ali pretpostavlja se da dolazi od korijena 'tsori' (balzam, smola za liječenje) uz teoforski sufiks 'Yah' (Jahve). Druga interpretacija veže ime uz korijen 'tsur' (stijena).
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Tetragramaton se oslanja na arhaični oblik hebrejskog glagola 'hayah' (biti). Većina stručnjaka smatra da potječe iz osnovnog Qal ili kauzativnog Hifil oblika tog glagola. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska 3,14 eksplicitno objašnjava ovo ime kroz samoobjavu 'Ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti onaj koji ću biti).
Ovaj stih (2. Samuelova 3,39) predstavlja duboko osobnu i političku lamentaciju kralja Davida nakon što je njegov vojskovođa Joab mučki ubio Abnera, čime je ugrozio tek započeti krhki proces ujedinjenja izraelskih plemena. Tekst počiva na majstorskoj književnoj igri i snažnom kontrastu između 'mekog' (ranjivog, pomirljivog) vladara i 'tvrdih' (okrutnih, nepopustljivih) Serujinih sinova. Tragični paradoks stiha leži u spoznaji da kralj, usprkos svom božanskom pomazanju ('mashuach') i tituli, osjeća duboku političku nemoć pred vlastitom vojskom i vlastitom rodbinom koja provodi samovolju.
U teološkom smislu, tekst naglašava prebacivanje tereta pravednosti s ljudskog na božanski sud. Priznajući vlastitu slabost i svjestan opasnosti od ulaska u krvavi bratoubilački rat ako bi izravno kaznio Joaba, David zaziva Boga da bude krajnji sudac i izvršitelj pravde. Time se postavlja važan biblijski motiv o suverenosti božanske pravde: u trenucima kada ljudske institucije zakažu, ili su preslabe da pravdu provedu bez katastrofalnih posljedica, pravo na osvetu i konačni sud u potpunosti se, s vjerom, prepuštaju u Božje ruke.