jednak je jutarnjem svjetlu kad se rađa sunce, jednom jutru bez oblaka: iz tog sjaja, poslije kiše, travnjak izlazi iz zemlje.
jednak je jutarnjem svjetlu kad se rađa sunce, jednom jutru bez oblaka: iz tog sjaja, poslije kiše, travnjak izlazi iz zemlje.
Nije li pak tako s kućom mojom slučaj, kod Boga, budući da mi je dodijelio jedan vječni savez, uređen u svemu i dobro čuvan? Sve moje pobjede, sve voljene stvari, ne čini li da one klijaju?
Ali sve su nistarije poput trnja koje se odbacuje. Ne hvata li ih se u naramcima?
Čovjek koji ih uzima oboruza se sječivom i drvenim kopljem, i oni se spaljuju na mjestu.
Evo imena junaka Davidovih: â€Onaj koji istrajavaše na svom mjestu “, jedan Takemonit, bijaše zapovjednikom oklopnicima. To je onaj koji ® 800 žrtava odjednom.
Ali sve su nistarije poput trnja koje se odbacuje. Ne hvata li ih se u naramcima?
A bezakonici će svikoliki biti kao trnje počupani, koje se ne hvata rukom.
וּבְלִיַּעַל כְּקוֹץ מֻנָד כֻּלָּהַם כִּֽי לֹא בְיָד יִקָּֽחוּ
uvliya'al kekots munad kulaham kiy lo' veyad yikachu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.