Nego ovo mnoštvo koje ne poznaje Zakona — prokleti su."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Nego ovo mnoštvo koje ne poznaje Zakona — prokleti su."
Govori im Nikodem — onaj koji prije dođe k Njemu, budući jedan od njih:
"Zar Zakon naš sudi čovjeku ako najprije ne čuje od njega i ne spozna što čini?"
Odgovoriše i rekoše mu: "Zar si i ti iz Galileje? Istraži i vidi da iz Galileje prorok ne ustaje."
I svatko ode svojoj kući.
"Zar Zakon naš sudi čovjeku ako najprije ne čuje od njega i ne spozna što čini?"
Eda li zakon naš sudi čovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta čini?
μὴ ὁ νόμος ἡμῶν κρίνει τὸν ἄνθρωπον ἐὰν μὴ ἀκούσῃ πρῶτον παρ᾽ αὐτοῦ καὶ γνῷ τί ποιεῖ;¶
mē ho nomos hēmōn krinei ton anthrōpon ean mē akousē prōton par᾽ autou kai gnō ti poiei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar taj zakon naš sudi tog čovjeka ako ne čuje najprije od njega i spozna što čini?"
1. Zar Izvornik: μὴ [mē] Gramatika: Upitna čestica na početku rečenice. U grčkom jeziku uvođenje pitanja ovom niječnom česticom unaprijed sugerira i očekuje negativan odgovor ('Zar...?', 'Ta valjda ne...?'). Značenje: Nikodem ne nastupa otvoreno kao Isusov učenik, već koristi suptilno pravno pitanje na koje njegovi kolege moraju odgovoriti niječno ako žele ostati vjerni Zakonu na koji se pozivaju.
2. taj zakon naš Izvornik: ὁ νόμος ἡμῶν [ho nomos hēmōn] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu množine (posvojni genitiv). Zakon je personificiran kao subjekt koji vrši radnju suđenja. Značenje: Dodavanjem zamjenice 'naš' Nikodem se poistovjećuje s farizejima i podsjeća ih da isti onaj Zakon, za koji su netom ustvrdili da ga puk ne poznaje, obvezuje upravo njih.
3. sudi Izvornik: κρίνει [krinei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Riječ je o gnomskom ili općem prezentu koji izriče trajno zakonsko načelo, pri čemu glagol ovdje ima specifično značenje 'osuditi' (donijeti nepovoljan pravorijek). Značenje: Suđenje prije saslušanja predstavlja izravno izokretanje Mojsijeva zakona (usp. Pnz 1,16-17), čime se razotkriva licemjerje sudaca koji su presudu donijeli unaprijed.
4. ako ne čuje najprije od njega Izvornik: ἐὰν μὴ ἀκούσῃ πρῶτον παρ᾽ αὐτοῦ [ean mē akousē prōton par᾽ autou] Gramatika: Pogodbeni veznik s negacijom koji uvodi izuzetak ('osim ako', 'ako ne'), praćen glagolom u aoristu aktivnom konjunktiva, 3. lice jednine. Aorist u konjunktivu naglašava da se radnja saslušanja mora prethodno dovršiti prije nego što se donese sud, a prijedlog s genitivom označava neposredni izvor ('izravno od njega samoga'). Značenje: Temeljno načelo pravednog postupka zahtijeva izravno suočavanje i davanje riječi optuženome, umjesto oslanjanja na glasine i predrasude.
5. i spozna što čini Izvornik: καὶ γνῷ τί ποιεῖ [kai gnō ti poiei] Gramatika: Veznik, glagol u drugom aoristu aktivnom konjunktiva (3. lice jednine), upitna zamjenica u akuzativu srednjeg roda i glagol u prezentu aktivnom indikativa (3. lice jednine). Konjunktiv aorista označava stjecanje jasnog uvida ('utvrdi', 'spozna'), dok prezent u neizravnom pitanju zadržava izvorni oblik izravnog govora i propituje stvarno, trajno djelovanje osobe. Značenje: Evanđelist koristi isti glagol za 'spoznati' kojim su farizeji u 49. stihu optužili mnoštvo da 'ne poznaje' Zakon: istinska zakonska spoznaja traži provjeru stvarnih djela, a upravo Isusova djela svjedoče o njegovu božanskom poslanju.
Ovaj stih (Ivan 7:51) izgovara Nikodem, podsjećajući članove Sinedrija na osnovno načelo pravde koje je duboko ukorijenjeno u Mojsijevom zakonu (npr. Pnz 1:16, 19:15), ali i u univerzalnom pravnom načelu saslušanja obje strane ('audiatur et altera pars'). Nikodem mudro razotkriva licemjerje vjerskih vođa koji se diče time što su čuvari Zakona, dok su ga istovremeno spremni flagrantno prekršiti kako bi Isusa osudili unaprijed, bez ikakvog pravednog ispitivanja.
Teološki gledano, ovaj trenutak prikazuje oštar kontrast između slijepe predrasude i istinske božanske pravednosti. Dok većina farizeja sudi Isusu na temelju straha za vlastiti položaj, Nikodem poziva na povratak izvornom smislu Božjeg zakona. Taj Zakon traži istinu i neposredni susret s optuženim, čime Nikodem zapravo otvara prostor i brani pravo da Isusova božanska djela budu istinski sagledana i prepoznata, a ne u startu s mržnjom odbačena.