Odgovoriše im dakle farizeji: "Zar ste i vi zavedeni?
Odgovoriše im dakle farizeji: "Zar ste i vi zavedeni?
Zar netko od poglavara povjerova u Njega, ili od farizeja?
Nego ovo mnoštvo koje ne poznaje Zakona — prokleti su."
Govori im Nikodem — onaj koji prije dođe k Njemu, budući jedan od njih:
"Zar Zakon naš sudi čovjeku ako najprije ne čuje od njega i ne spozna što čini?"
Nego ovo mnoštvo koje ne poznaje Zakona — prokleti su."
Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je.
ἀλλ᾽ ὁ ὄχλος οὗτος ὁ μὴ γινώσκων τὸν νόμον ἐπάρατοί εἰσιν.
all᾽ ho ochlos houtos ho mē ginōskōn ton nomon eparatoi eisin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego to mnoštvo to ono koje ne poznaje taj zakon prokleti jesu."
1. Nego Izvornik: ἀλλ᾽ [all᾽] Gramatika: Snažni suprotni veznik u elidiranom obliku (ispušten krajnji samoglasnik pred sljedećim samoglasnikom). Uvodi oštar kontrast u odnosu na prethodno retoričko pitanje o glavarima i farizejima. Značenje: Ovaj veznik stvara nepremostivu podjelu između vjerske elite koja sebe smatra prosvijetljenom i običnog puka koji se u njihovim očima da lako zavesti.
2. to mnoštvo to Izvornik: ὁ ὄχλος οὗτος [ho ochlos houtos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom i pokaznom zamjenicom u postpoziciji. Pokazna zamjenica smještena iza imenice često nosi prijekoran i preziran ton ('ovo ovdje mnoštvo'). Značenje: Farizeji na običan narod (hebrejski 'am ha-arec' – narod zemlje) gledaju s visoka, tretirajući ih kao bezličnu i neuku masu podložnu duhovnoj manipulaciji.
3. ono koje ne poznaje Izvornik: ὁ μὴ γινώσκων [ho mē ginōskōn] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, zanijekan česticom za subjektivnu ili uvjetnu negaciju. Prezent označava trajno stanje nepoznavanja, a ova vrsta negacije s participom izražava karakteristiku skupine ('takvo koje ne poznaje'). Značenje: U očima farizeja, istinsko poznavanje Zakona svodi se na formalno rabinsko obrazovanje i poznavanje usmene predaje, dok im promiče da upravo to 'neuko' mnoštvo u Isusu prepoznaje živu Božju Riječ.
4. taj zakon Izvornik: τὸν νόμον [ton nomon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine kao izravni objekt participa, određena članom. Član ukazuje na konkretan, svima poznat Zakon – Mojsijevu Toru. Značenje: Zakon je za židovske glavare mjerilo cjelokupne pobožnosti, no ovdje ga koriste kao sredstvo duhovnog elitizma i isključivanja umjesto kao putokaz prema Mesiji.
5. prokleti jesu Izvornik: ἐπάρατοί εἰσιν [eparatoi eisin] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda uz glagol 'biti' u prezentu indikativa, 3. lice množine. Iako je subjekt 'mnoštvo' gramatički u jednini, predikat stoji u množini (konstrukcija po smislu, 'constructio ad sensum'), čime se prokletstvo izriče nad svakim pojedincem u toj masi. Značenje: Ova riječ u cijelom se Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje; ironija je golema jer vođe proglašavaju narod prokletim zbog nepoznavanja Zakona, dok sami krše taj isti Zakon osuđujući pravednika bez suđenja.
Ovaj stih (Ivan 7,49) predstavlja vrhunac duhovnog elitizma i oholosti vjerskih vođa u prvom stoljeću. Suočeni s činjenicom da običan narod sluša i prihvaća Isusov nauk, farizeji odbacuju taj isti narod kao neuku svjetinu ('ochlos') koja ne poznaje Zakon te ih zbog toga proglašavaju prokletima. Umjesto da budu brižni pastiri koji poučavaju i štite svoje stado, oni se uzvisuju na temelju svog teološkog znanja i strogoće, s prezirom osuđujući povjereni im puk. Njihov sud i pristup u dubokoj su suprotnosti s Isusovom misijom. Dok farizeji u neukosti naroda vide neoprostivi grijeh i razlog za božansko prokletstvo, Isus u tom istom mnoštvu vidi ranjene 'ovce bez pastira'. On im ne pristupa sa strogim pravnim zahtjevima osude, već s dubokom samilošću, nudeći im milost, iscjeljenje i jednostavnu, spasonosnu istinu koja razara barijere elitizma.