Ivan 7,48 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Zar netko iz tih vladara povjerova u njega ili iz tih farizeja?"

1. Zar netko Izvornik: μή τις [mē tis] Gramatika: Upitna čestica koja očekuje negativan odgovor spojena s neodređenom enklitičkom zamjenicom u nominativu jednine muškog roda ('zar itko', 'valjda nije nitko'). Značenje: Drugo uzastopno pitanje s istom česticom gradi zid elitističke bahatosti: farizeji vlastitu nevjeru postavljaju kao apsolutno mjerilo istine za sve ostale.

2. iz tih vladara Izvornik: ἐκ τῶν ἀρχόντων [ek tōn archontōn] Gramatika: Prijedlog podrijetla s genitivom množine (partitivni genitiv) imenice s određenim članom. Označava izdvajanje pojedinca iz zatvorene, povlaštene skupine. Značenje: Riječ označava članove Sinedrija, najviše židovske upravitelje. Ironija Ivanova evanđelja leži u tome što je jedan iz te skupine — Nikodem, koji će progovoriti već u idućem stihu (7,50; usp. 12,42) — već bio privučen Isusu.

3. povjerova u njega Izvornik: ἐπίστευσεν εἰς αὐτὸν [episteusen eis auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, praćen prijedlogom smjera s akuzativom. Ova prijedložna konstrukcija (doslovno 'povjerovati u/prema nekome') karakteristična je za Ivanovo evanđelje i izražava dinamično kretanje povjerenja. Značenje: Za razliku od pukog intelektualnog slaganja (koje se izražava dativom), vjerovati 'u' Isusa znači osobno predanje i prianjanje uz Njega. Upravo taj korak samopredanja vjerska elita odbija učiniti zbog svoje oholosti.

4. ili iz tih farizeja Izvornik: ἢ ἐκ τῶν Φαρισαίων [ē ek tōn Pharisaiōn] Gramatika: Rastavni veznik praćen ponovljenim prijedlogom i partitivnim genitivom množine s određenim članom. Smještanje ove fraze na sam kraj rečenice, iza glagola, daje joj ulogu vrhunca argumenta. Značenje: Farizeji same sebe navode na kraju kao konačni autoritet pobožnosti i znanja: ako oni nisu povjerovali, u njihovim očima slučaj je zaključen, čime nesvjesno potvrđuju Isusove riječi da ne mogu vjerovati jer traže slavu jedni od drugih (Iv 5,44). Imena: - farizeji [Φαρισαίων (grč. Φαρισαῖος, od aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaiōn] (narod) Znači: Odvojeni, odijeljeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (heb. 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti). Naziv označava pripadnike židovske vjerske stranke koji su se strogo odvajali od obredne nečistoće i puka koji nije poznavao sve pojedinosti Zakona.

Ovaj stih (Ivan 7,48) izuzetno snažno ilustrira duhovnu sljepoću, elitizam i aroganciju židovskih religijskih vođa Isusovog vremena. Koristeći se retoričkim pitanjem na koje očekuju odlučno 'ne', oni zapravo pokušavaju diskreditirati Isusa kroz prizmu klasne i intelektualne oholosti. Njihov je argument da kriterij istine leži u odobravanju učenih autoriteta: budući da nijedan istaknuti predstavnik moći (poglavari) i teološkog znanja (farizeji) nije javno priznao Isusa za Mesiju, oni bahato zaključuju da to mogu samo neuki i zavedeni ljudi (što izričito i govore u sljedećem stihu).

Međutim, ironija koju apostol Ivan unosi u ovaj tekst jest ta da su među samim elitašima već postojali oni u kojima je klijala vjera, poput Nikodema koji ubrzo staje u Isusovu obranu. Stih nam donosi trajnu teološku poruku o tome da društveni prestiž, intelektualna superiornost i teološko obrazovanje nisu jamstvo duhovnog vida. Istinska vjera i spoznaja Boga zahtijevaju poniznost koja nadilazi predrasude elita.