A u posljednji, veliki dan blagdana stajaše Isus i povika govoreći: "Ako tko žeđa, neka dolazi k Meni i neka pije!
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A u posljednji, veliki dan blagdana stajaše Isus i povika govoreći: "Ako tko žeđa, neka dolazi k Meni i neka pije!
Tko vjeruje u Mene, kao što reče Pismo, rijeke će žive vode teći iz utrobe njegove."
A ovo reče o Duhu kojega imahu primati oni što povjerovaše u Njega; jer još ne bijaše Duha zato što Isus još ne bi proslavljen.
Neki dakle iz mnoštva, čuvši ove riječi, govorahu: "Ovaj je uistinu Prorok."
Drugi govorahu: "Ovaj je Krist." A jedni govorahu: "Zar ta iz Galileje Krist dolazi?
A ovo reče o Duhu kojega imahu primati oni što povjerovaše u Njega; jer još ne bijaše Duha zato što Isus još ne bi proslavljen.
A ovo reče za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen.
τοῦτο δὲ εἶπεν περὶ τοῦ πνεύματος ὃ ἔμελλον λαμβάνειν οἱ πιστεύσαντες εἰς αὐτόν· οὔπω γὰρ ἦν πνεῦμα ἅγιον δεδομένον, ὅτι ὃ Ἰησοῦς οὐδέπω ἐδοξάσθη.¶
touto de eipen peri tou pneumatos ho emellon lambanein hoi pisteusantes eis auton oupō gar ēn pneuma hagion dedomenon hoti ho Iēsous oudepō edoxasthē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak reče o onom Duhu kojega imahu primati oni povjerovavši u njega; još ne naime bijaše Duh jer Isus još ne bi proslavljen."
1. o onom Duhu Izvornik: περὶ τοῦ πνεύματος [peri tou pneumatos] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine srednjega roda i određenim članom. Određeni član ovdje jasno upućuje na konkretnu, poznatu stvarnost Duha Božjega o kojem su govorili proroci. Značenje: Evanđelist ovim autorskim komentarom izravno tumači Isusovu metaforu 'žive vode' iz prethodnog stiha. Živa voda nije tek nauk ili moralna pouka, nego sam Duh Sveti kao osobni dar novoga doba.
2. imahu primati Izvornik: ἔμελλον λαμβάνειν [emellon lambanein] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, u spoju s infinitivom prezenta aktiva. Ova perifrastična konstrukcija izražava radnju koja je s gledišta prošlosti bila neposredno predstojeća i božanski određena. Značenje: Izraz pokazuje da u trenutku Isusova govora na blagdanu dar Duha još pripada budućnosti, ali je njegovo izlijevanje sigurni dio Božjega plana spasenja koji će se uskoro ostvariti.
3. oni povjerovavši Izvornik: οἱ πιστεύσαντες [hoi pisteusantes] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktiva u nominativu množine muškoga roda. Za razliku od participa prezenta u prethodnom stihu, aorist ovdje obuhvaća sve one koji su donijeli odluku vjere i ušli u zajednicu učenika. Značenje: Ovaj oblik obuhvaća kako one koji su već tada prigrlili vjeru u Isusa, tako i sve buduće naraštaje vjernika koji će po vjeri postati primateljima obećanog Duha.
4. još ne naime bijaše Duh Izvornik: οὔπω γὰρ ἦν πνεῦμα [oupō gar ēn pneuma] Gramatika: Niječni prilog vremena s uzročnim veznikom, glagolom 'biti' u imperfektu i imenicom u nominativu jednine bez člana. Odsutnost određenog člana uz imenicu 'Duh' ne znači da Duh nije postojao, nego označava njegovo djelovanje, prisutnost i izlijevanje. Značenje: Evanđelist ne tvrdi da Duh Sveti prije nije postojao (jer u Iv 1,32 već silazi na Isusa), nego da još nije nastupilo eshatološko izlijevanje Duha na vjernike. Duh kao dar novoga saveza još nije bio djelatan u punini među učenicima.
5. bi proslavljen Izvornik: ἐδοξάσθη [edoxasthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, 3. lice jednine. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), što znači da je Bog Otac onaj koji proslavljuje Sina u konačnom, dovršenom činu. Značenje: U Ivanovu evanđelju 'proslava' Isusova obuhvaća Njegovu muku, smrt na križu, uskrsnuće i uzašašće kao jedinstven događaj. Tek kada Isus na križu dovrši djelo otkupljenja i vrati se Ocu, otvara se put za darivanje Duha vjernicima (usp. Iv 16,7; 19,30; 20,22). Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ivan 7:39 jedan je od temeljnih novozavjetnih tekstova za razumijevanje pneumatologije i uspostavlja presudnu kronološku te teološku vezu između Isusovog spasenjskog djela i silaska Duha Svetoga. Izlijevanje Duha u Njegovoj eshatološkoj punini, kao trajne životvorne prisutnosti u srcima vjernika, nije bilo moguće prije potpunog dovršetka Isusovog djela otkupljenja.
Isusovo "proslavljenje" – što apostol Ivan paradoksalno usko veže uz sramotu križa, smrt, ali i uskrsnuće i uzašašće – bilo je nužan preduvjet za darivanje Duha. Time nam stih poručuje da je darovani Duh Sveti konačni i najvažniji plod Kristove pobjede. Tim darom uskrsli Krist nastavlja prebivati i djelovati u svojim sljedbenicima, pretvarajući ih u izvore "žive vode" za ovaj svijet.