Rekoše dakle Židovi među sobom: "Kamo Ovaj namjerava ići da Ga mi nećemo naći? Zar u raseljeništvo među Grke namjerava ići i poučavati Grke?
Kakva je to riječ koju reče: 'Tražit ćete Me i nećete Me naći; i gdje sam Ja, vi ne možete doći'?"
A u posljednji, veliki dan blagdana stajaše Isus i povika govoreći: "Ako tko žeđa, neka dolazi k Meni i neka pije!
Tko vjeruje u Mene, kao što reče Pismo, rijeke će žive vode teći iz utrobe njegove."
A ovo reče o Duhu kojega imahu primati oni što povjerovaše u Njega; jer još ne bijaše Duha zato što Isus još ne bi proslavljen.
A u posljednji, veliki dan blagdana stajaše Isus i povika govoreći: "Ako tko žeđa, neka dolazi k Meni i neka pije!
A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: ko je žedan neka dođe k meni i pije.
Ἐν δὲ τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ τῇ μεγάλῃ τῆς ἑορτῆς εἱστήκει ὁ Ἰησοῦς καὶ ἔκραξεν λέγων· ἐάν τις διψᾷ, ἐρχέσθω πρός με καὶ πινέτω.
En de tēa eschatē hēmera tēa megalē tēs he'ortēs heistēkei ho Iēsous kai ekraxen legōn ean tis dipsa erchesthō pros me kai pinetō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U pak onom posljednjem danu onom velikom one svetkovine stajaše onaj Isus i povika govoreći: ako tko žeđa, neka dolazi k meni i neka pije."
1. posljednjem danu onom velikom Izvornik: τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ τῇ μεγάλῃ [tē eschatē hēmera tē megalē] Gramatika: Imenica i dva pridjeva u dativu jednine ženskoga roda s ponovljenim određenim članom. Ponavljanje člana ispred pridjeva 'velikom' naknadno i snažno ističe taj atribut kao vrhunac cijelog razdoblja. Značenje: Odnosi se na sedmi ili osmi dan Blagdana sjenica (Sukot), koji je bio najsvečaniji dio proslave. U tom su se kontekstu održavale svečane procesije izlijevanja vode u Hramu kao vapaj za spasenjem i darom kiše.
2. stajaše Izvornik: εἱστήκει [heistēkei] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu aktiva, 3. lice jednine. Kod ovog glagola perfekt ima značenje prezenta ('stojim'), pa pluskvamperfekt ima vrijednost imperfekta ('stajaše'), označavajući zauzet i trajan položaj. Značenje: U židovskoj predaji učitelji (rabini) obično su poučavali sjedeći, dok je stajanje položaj svečanog, proročkog i javnog proglasa. Isus zauzima vidljivo mjesto usred hramskog mnoštva kako bi izrekao ključnu objavu.
3. povika Izvornik: ἔκραξεν [ekraxen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, koji označava snažnu, prodornu i jednokratnu radnju. Aorist ovdje prekida trajno stanje stajanja iznenadnim i glasnim uzvikom. Značenje: Glagol označava glasan, svečan povik nadahnut božanskim autoritetom, a ne običan govor. Isus ne vodi tihi razgovor, nego pred cijelim narodom javno proglašava ispunjenje blagdanskih obećanja.
4. ako tko žeđa Izvornik: ἐάν τις διψᾷ [ean tis dipsa] Gramatika: Pogodbeni veznik s neodređenom zamjenicom i glagolom u konjunktivu prezenta, 3. lice jednine. Ova konstrukcija izražava opću, otvorenu mogućnost koja vrijedi u svakom trenutku za bilo koju osobu. Značenje: Žeđ je u biblijskoj misli temeljna slika duboke duhovne čežnje čovjeka za Bogom i životom (usp. Iz 55,1; Ps 42,2). Poziv nije ograničen na povlaštene skupine, nego je upućen svakome tko prepoznaje vlastitu unutarnju prazninu i potrebu za spasenjem.
5. neka dolazi k meni i neka pije Izvornik: ἐρχέσθω πρός με καὶ πινέτω [erchesthō pros me kai pinetō] Gramatika: Dva glagola u imperativu prezenta, 3. lice jednine, povezana prijedlogom smjera s akuzativom. Imperativ prezenta označava trajni poziv na kontinuirano dolaženje i trajno pijenje, a ne tek jednokratni čin. Značenje: Kod Ivana 'dolaziti k Isusu' i 'piti' jesu slikoviti izrazi za čin vjere i trajno zajedništvo s Njim. Isus postavlja samoga sebe u središte blagdana kao pravi izvor koji jedini može utažiti čovjekovu najdublju žeđ. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 7,37) predstavlja jedan od najdramatičnijih i najvažnijih trenutaka Isusove javne službe. Izgovoren tijekom završnog vrhunca Blagdana sjenica, u danu kada su svećenici dovršavali ritualno izlijevanje vode kao spomen na čudesno napajanje Izraelaca iz stijene u pustinji, Isus jasno objavljuje sebe kao konačnu, duhovnu Stijenu i jedini izvor 'žive vode'. Njegov glasan povik iznad blagdanske vreve demonstrira duboku božansku ljubav i želju da utaži egzistencijalnu žeđ čovječanstva.
Poruka ovog retka je snažan evanđeoski poziv na trajno zajedništvo s Bogom. Jedini preduvjet za dolazak Kristu jest spoznaja vlastite 'žeđi' – prepoznavanje svoje duhovne potrebe. Korištenjem prezentskih imperativa ('neka dolazi' i 'neka pije'), tekst naglašava da prava vjera nije tek jednokratan događaj, već stalan i dinamičan životni odnos kontinuiranog primanja milosti od Krista, koji jedini donosi istinsko ispunjenje duše.