A mnogi iz mnoštva povjerovaše u Njega i govorahu: "Krist kada dođe, zar će više znakova učiniti od onih koje Ovaj učini?"
A mnogi iz mnoštva povjerovaše u Njega i govorahu: "Krist kada dođe, zar će više znakova učiniti od onih koje Ovaj učini?"
Čuše farizeji kako mnoštvo o Njemu ovo mrmlja, pa poslaše velikosvećenici i farizeji podvornike da Ga uhvate.
Reče dakle Isus: "Još malo vremena s vama sam i odlazim k Onomu koji Me posla.
Tražit ćete Me i nećete Me naći; i gdje sam Ja, vi ne možete doći."
Rekoše dakle Židovi među sobom: "Kamo Ovaj namjerava ići da Ga mi nećemo naći? Zar u raseljeništvo među Grke namjerava ići i poučavati Grke?
Reče dakle Isus: "Još malo vremena s vama sam i odlazim k Onomu koji Me posla.
Tada reče Isus: još sam malo vremena s vama, pa idem k onome koji me posla.
Εἶπεν οὖν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· ἔτι χρόνον μικρὸν μεθ᾽ ὑμῶν εἰμι καὶ ὑπάγω πρὸς τὸν πέμψαντά με.
Eipen oun autois ho Iēsous eti chronon mikron meth᾽ humōn eimi kai hupagō pros ton pempsanta me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče dakle [taj] Isus: Još vrijeme malo s vama jesam i odlazim k onomu poslavšemu me."
1. Reče dakle Izvornik: Εἶπεν οὖν [Eipen oun] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, čime se označava jednokratan uvod u govor, dok veznik οὖν (dakle, stoga) uspostavlja izravnu posljedičnu vezu s prethodnim događajem. Značenje: Isusov govor izravan je odgovor na pokušaj farizeja i glavara svećeničkih da ga uhite: on im pokazuje da njegov odlazak ne ovisi o njihovim stražarima, nego o Božjem naumu.
2. Još vrijeme malo Izvornik: ἔτι χρόνον μικρὸν [eti chronon mikron] Gramatika: Imenica i pridjev stoje u akuzativu jednine muškog roda, koji ovdje ima funkciju akuzativa vremenskog trajanja (koliko dugo traje radnja). Značenje: Izraz χρόνος (chronos) označava mjerljivo, protječuće zemaljsko vrijeme. Isus naviješta da je razdoblje njegove vidljive zemaljske prisutnosti strogo ograničeno i bliži se svomu vrhuncu na križu.
3. s vama jesam Izvornik: μεθ᾽ ὑμῶν εἰμι [meth᾽ humōn eimi] Gramatika: Prijedlog μετά s genitivom osobne zamjenice označava zajedništvo i boravak u nečijem društvu, a glagol je u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Značenje: Sadašnje vrijeme naglašava dragocjenost trenutka milosti u kojem je utjelovljena Riječ još uvijek neposredno dostupna slušateljima prije skorog rastanka.
4. odlazim Izvornik: ὑπάγω [hupagō] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine; u Ivanovu evanđelju prezent ovog glagola često ima futursku nijansu neopozive, već započete radnje. Značenje: U Ivanovskoj teologiji ovaj je glagol tehnički izraz za Isusov povratak Ocu kroz muku, smrt, uskrsnuće i uzašašće – odlazak koji je ujedno i proslava.
5. k onomu poslavšemu me Izvornik: πρὸς τὸν πέμψαντά με [pros ton pempsanta me] Gramatika: Prijedlog πρός s akuzativom označava kretanje prema osobi i uspostavu odnosa, a poimeničeni particip aorista aktivnog u akuzativu jednine (τὸν πέμψαντά) izriče radnju koja je prethodila Isusovu zemaljskom djelovanju. Značenje: Bog Otac definiran je samim činom slanja Sina u svijet. Isusov život uokviren je božanskim poslanjem: on je od Oca izašao i k Ocu se, izvršivši djelo, vraća. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), koje je složeno od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 7,33) predstavlja ključnu točku u Isusovoj javnoj službi. Svjestan rastućeg neprijateljstva, Isus ne pokazuje strah, već apsolutnu suverenost nad svojim životom i vremenom. Njegova izjava o 'malom vremenu' unosi snažan osjećaj eshatološke hitnosti, pozivajući prisutne da prepoznaju i prihvate Njegovu poruku dok je još fizički prisutan na zemlji, prije nego što se ta vrata zatvore.
Dublje teološko značenje očituje se u Njegovom poimanju vlastite smrti. Njegov odlazak nije tragičan prekid ni bijeg pred neprijateljima, već 'hypagō' – svrhovit, suveren i pobjednički povratak Bogu Ocu. Time Isus potvrđuje svoje božansko podrijetlo i savršenu poslušnost Očevoj volji, dajući do znanja da se spasonosni plan odvija točno onako kako je zamišljen.