I gle, javno zbori i ništa Mu ne govore. Zar doista spoznaše poglavari da je Ovaj Krist?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I gle, javno zbori i ništa Mu ne govore. Zar doista spoznaše poglavari da je Ovaj Krist?
Ali za Ovoga znamo odakle je; a Krist, kad god dođe, nitko ne zna odakle je."
Povika dakle u Hramu Isus poučavajući i govoreći: "I Mene znate i znate odakle sam; i od samoga Sebe nisam došao, nego je Istinski Onaj koji Me posla, kojega vi ne znate;
Ja Ga znam jer od Njega jesam i On Me posla."
Tražahu Ga dakle uhvatiti, i nitko ne stavi na Njega ruku jer još ne bijaše došla ura Njegova.
Povika dakle u Hramu Isus poučavajući i govoreći: "I Mene znate i znate odakle sam; i od samoga Sebe nisam došao, nego je Istinski Onaj koji Me posla, kojega vi ne znate;
Tada Isus povika u crkvi učeći i reče: i mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne dođoh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate.
Ἔκραξεν οὖν ἐν τῷ ἱερῷ διδάσκων ὁ Ἰησοῦς καὶ λέγων· κἀμὲ οἴδατε καὶ οἴδατε πόθεν εἰμί· καὶ ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ οὐκ ἐλήλυθα, ἀλλ᾽ ἔστιν ἀληθινὸς ὁ πέμψας με ὃν ὑμεῖς οὐκ οἴδατε·
Ekraxen oun en tō hi'erō didaskōn ho Iēsous kai legōn kame oidate kai oidate pothen eimi kai ap᾽ emautou ouk elēlutha all᾽ estin alēthinos ho pempsas me hon humeis ouk oidate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Povika dakle u hramu poučavajući Isus i govoreći: I mene znate i znate odakle sam; i od samoga sebe ne sam došao, nego je istinski onaj poslavši me kojega vi ne znate;"
1. Povika Izvornik: Ἔκραξεν [Ekraxen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, treće lice jednine; označava snažan, glasan i jednokratan uzvik koji prekida dotadašnji žamor. Značenje: U Ivanovu evanđelju ovaj glagol uvodi svečane proročke proglase božanske objave (usp. 1,15; 7,37; 12,44), čime Isus javno razotkriva zabludu mnoštva.
2. poučavajući ... i govoreći Izvornik: διδάσκων ... καὶ λέγων [didaskōn ... kai legōn] Gramatika: Dva participa prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda koji se slažu sa subjektom i opisuju okolnosti i trajnu radnju unutar koje se dogodio glavni glagol. Značenje: Isusov glasni povik nije nekontrolirani ispad, nego dio njegova autoritativnog učiteljskog nastupa u Hramu.
3. I mene znate Izvornik: κἀμὲ οἴδατε [kame oidate] Gramatika: Oblik κἀμέ nastao je krasom (stapanjem) veznika καί i naglašene osobne zamjenice ἐμέ u akuzativu, dok je glagol u perfektu s prezentskim značenjem. Značenje: Rečenica se može čitati kao gorka ironija ili kao ironično pitanje: oni doista poznaju njegovu zemaljsku pojavnost i zavičaj, ali im to površno znanje zatvara oči za njegovu pravu narav.
4. od samoga sebe ne sam došao Izvornik: ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ οὐκ ἐλήλυθα [ap᾽ emautou ouk elēlutha] Gramatika: Prijedlog ἀπό s povratnom zamjenicom u genitivu označava izvor ili vlastitu inicijativu, a glagol u perfektu aktiva indikativa označava prošli dolazak čije posljedice (njegova prisutnost među njima) traju u sadašnjosti. Značenje: Perfekt naglašava trajnu valjanost Isusova poslanja: on nije samozvani prorok, nego poslanik čija cjelokupna prisutnost u svijetu izvire iz Očeve odluke.
5. istinski Izvornik: ἀληθινὸς [alēthinos] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda u službi imenskog predikata, smješten neposredno iza glagola biti radi naglaska. Značenje: Za razliku od pridjeva ἀληθής (koji znači istinit u smislu ne-lažan), ivanovski pojam ἀληθινός označava ono što je zbiljsko, izvorno, autentično i jedino mjerodavno nasuprot sjeni ili prividu.
6. onaj poslavši me Izvornik: ὁ πέμψας με [ho pempsas me] Gramatika: Supstantivirani particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, koji vrši službu subjekta. Značenje: Stalna ivanovska kristološka formula kojom Isus definira Boga Oca isključivo kroz čin slanja Sina u svijet. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yēšûaʿ / יְהוֹשֻׁעַ Yəhôšúaʿ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik nastao je prilagodbom aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua, što je skraćeni oblik teoforskog imena Jehošua, sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Iv 7,28) predstavlja ključni trenutak Isusove javne službe u Jeruzalemu. Isus glasno i autoritativno odgovara na sumnje mnoštva o Njegovom porijeklu. Koristeći ironiju, On priznaje da oni znaju Njegovo zemaljsko podrijetlo, ali istovremeno razotkriva njihovo duboko neznanje o Njegovom pravom, božanskom izvoru.
Isus definira svoj identitet isključivo kroz svoj odnos s Bogom Ocem - 'Istinitim' koji Ga je poslao. Izjavom da ne dolazi sam od sebe i da oni ne poznaju Onoga koji Ga je poslao, Isus tvrdi da ima apsolutni božanski autoritet i izriče oštru kritiku religijskim vođama: usprkos njihovoj religioznosti, oni zapravo ne poznaju pravoga Boga kojeg tvrde da štuju.