Tko sam od sebe govori, slavu vlastitu traži; a tko traži Slavu Onoga koji Ga posla, taj je istinit i nepravde u Njemu nema.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tko sam od sebe govori, slavu vlastitu traži; a tko traži Slavu Onoga koji Ga posla, taj je istinit i nepravde u Njemu nema.
Nije li vam Mojsije dao Zakon? I nitko od vas ne vrši Zakona. Zašto Me tražite ubiti?"
Odgovori mnoštvo: "Demona imaš! Tko Tebe traži ubiti?"
Odgovori Isus i reče im: "Jedno djelo učinih i svi se čudite.
Zbog toga vam je Mojsije dao obrezanje — ne zato što je od Mojsija, nego od otaca — i u subotu obrezujete čovjeka.
Odgovori mnoštvo: "Demona imaš! Tko Tebe traži ubiti?"
Odgovori narod i reče: je li đavo u tebi? ko traži da te ubije?
ἀπεκρίθη ὁ ὄχλος καὶ εἶπεν· δαιμόνιον ἔχεις· τίς σε ζητεῖ ἀποκτεῖναι;¶
apekrithē ho ochlos kai eipen daimonion echeis tis se zētei apokteinai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori to mnoštvo: demona imaš; tko Tebe traži ubiti?"
1. Odgovori to mnoštvo Izvornik: ἀπεκρίθη ὁ ὄχλος [apekrithē ho ochlos] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog (deponentni glagol s aktivnim značenjem), 3. lice jednine, uz zbirnu imenicu muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Značenje: Mnoštvo hodočasnika u Jeruzalemu reagira trenutačno, ali iz neznanja, jer nisu upoznati s tajnim planovima židovskih glavara da pogube Isusa.
2. demona imaš Izvornik: δαιμόνιον ἔχεις [daimonion echeis] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana, stavljena na prvo mjesto radi snažnog naglaska, uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice jednine. Značenje: U ondašnjem židovskom govoru ovaj izraz označava ne samo duhovnu opsjednutost, nego i ludilo, paranoju ili bulažnjenje; mnoštvo smatra da Isus umišlja urotu koje nema.
3. tko Tebe traži ubiti? Izvornik: τίς σε ζητεῖ ἀποκτεῖναι; [tis se zētei apokteinai] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine, osobna zamjenica u akuzativu, glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, te infinitiv aorista aktivnog. Značenje: Retoričko pitanje kojim mnoštvo odbacuje Isusovu tvrdnju kao besmislenu, što stvara duboku evanđeosku ironiju jer čitatelj zna da vođe doista traže priliku da Ga ubiju.
Ovaj stih (Iv 7,20) snažno prikazuje dramatičan nesporazum i jaz između Isusa i okupljenog naroda. Dok je Isus savršeno svjestan stvarnih ubojitih namjera židovskih vjerskih vođa prema njemu, običan narod, nesvjestan tih skrivenih spletki, odbacuje njegove riječi kao znak paranoje i ludila (opsjednutosti demonom). Njegova spoznaja stvarnosti njima zvuči toliko nevjerojatno da ga otvoreno proglašavaju ludim.
Teološki, ovaj trenutak naglašava sljepoću svijeta za duhovnu stvarnost i istinu. Oni koji ne razumiju Božji plan često Božju mudrost i njegove poslanike u svijetu odbacuju kao iracionalne. Stih duboko ilustrira tragičnu izolaciju i usamljenost Isusa Krista, koji hoda u potpunom svjetlu istine usred svijeta zarobljenog neznanjem, što u konačnici jasno anticipira njegovo odbacivanje i križ.