Odgovori im dakle Isus i reče: "Moj nauk nije Moj, nego Onoga koji Me posla;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovori im dakle Isus i reče: "Moj nauk nije Moj, nego Onoga koji Me posla;
ako tko hoće Volju Njegovu činiti, spoznat će o nauku je li od Boga ili Ja sam od Sebe govorim.
Tko sam od sebe govori, slavu vlastitu traži; a tko traži Slavu Onoga koji Ga posla, taj je istinit i nepravde u Njemu nema.
Nije li vam Mojsije dao Zakon? I nitko od vas ne vrši Zakona. Zašto Me tražite ubiti?"
Odgovori mnoštvo: "Demona imaš! Tko Tebe traži ubiti?"
Tko sam od sebe govori, slavu vlastitu traži; a tko traži Slavu Onoga koji Ga posla, taj je istinit i nepravde u Njemu nema.
Koji govori sam od sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i u njemu nema nepravde.
ὁ ἀφ᾽ ἑαυτοῦ λαλῶν τὴν δόξαν τὴν ἰδίαν ζητεῖ· ὁ δὲ ζητῶν τὴν δόξαν τοῦ πέμψαντος αὐτόν, οὗτος ἀληθής ἐστιν, καὶ ἀδικία ἐν αὐτῷ οὐκ ἔστιν.
ho aph᾽ he'autou lalōn tēn doxan tēn idian zētei ho de zētōn tēn doxan tou pempsantos auton houtos alēthēs estin kai adikia en autō ouk estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj od samoga sebe govoreći tu slavu tu vlastitu traži; a taj tražeći tu slavu Toga poslavšega Njega, ovaj istinit jest, i nepravda u Njemu ne jest."
1. Taj od samoga sebe govoreći Izvornik: ὁ ἀφ᾽ ἑαυτοῦ λαλῶν [ho aph᾽ he'autou lalōn] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda koji poimeničuje particip prezenta aktivnog, uz prijedložni izraz s genitivom povratne zamjenice. Prezent participa izriče opće pravilo i trajnu karakteristiku takve osobe. Značenje: Opisuje svakog učitelja ili vođu koji nastupa samoinicijativno, bez božanskog poslanja, oslanjajući se isključivo na vlastiti ljudski autoritet.
2. tu slavu tu vlastitu traži Izvornik: τὴν δόξαν τὴν ἰδίαν ζητεῖ [tēn doxan tēn idian zētei] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine ženskog roda, pri čemu oboje imaju određeni član (atributivni položaj s ponovljenim članom za posebno isticanje), uz glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Značenje: Krajnji motiv onoga tko ne dolazi od Boga uvijek je samopromocija, traženje ljudskog priznanja i časti za sebe samoga.
3. a taj tražeći tu slavu Toga poslavšega Njega Izvornik: ὁ δὲ ζητῶν τὴν δόξαν τοῦ πέμψαντος αὐτόν [ho de zētōn tὴν doxan tou pempsantos auton] Gramatika: Suprotni veznik (de), poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu, te objekt u akuzativu praćen genitivom poimeničenog participa aorista aktivnog (tou pempsantos). Dok prezent (zētōn) označava trajnu težnju, aorist (pempsantos) ukazuje na određeni, povijesni čin Očeva poslanja Sina. Značenje: Pravi Božji poslanik potpuno je usmjeren na proslavu Oca koji ga je poslao; upravo ta nesebična usmjerenost dokazuje autentičnost Isusova poslanja.
4. ovaj istinit jest Izvornik: οὗτος ἀληθής ἐστιν [houtos alēthēs estin] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda koja ponavlja i snažno naglašava prethodni subjekt, uz pridjev u nominativu i glagol biti u prezentu. Značenje: Označava osobu koja je potpuno pouzdana, vjerodostojna i čije riječi vjerno odražavaju Božju stvarnost.
5. i nepravda u Njemu ne jest Izvornik: καὶ ἀδικία ἐν αὐτῷ οὐκ ἔστιν [kai adikia en autō ouk estin] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda bez člana, prijedložni izraz u dativu, niječna čestica i glagol biti u prezentu. Izostanak člana uz imenicu 'nepravda' (adikia) ističe kakvoću: u Njemu nema baš nikakve nepravde ili laži. Značenje: U biblijskom govoru 'nepravda' ovdje stoji kao suprotnost istini, označavajući moralnu pokvarenost, prijevaru ili lažnost; Isusova potpuna bezgrešnost i čistota motiva jamče istinitost Njegove riječi.
Ovaj stih (Ivan 7,18) pruža temeljni kriterij za razlikovanje lažnih od istinitih učitelja, te postavlja ultimativni dokaz Isusovog božanskog podrijetla i autoriteta. Isus jasno suprotstavlja dvije vrste motivacije: sebičnu težnju za vlastitom slavom i nesebičnu predanost proslavljanju Boga (Onoga koji ga je poslao). Osoba koja govori iz vlastitog autoriteta neminovno traži vlastito uzdizanje, čime kompromitira čistoću i istinitost poruke. S druge strane, savršena usklađenost Isusove volje s Očevom voljom dokazuje Njegovu apsolutnu istinitost. Budući da On ne traži vlastitu čast, u Njemu nema prostora za 'nepravdu' (adikia) – Njegovi su motivi potpuno čisti, a Njegova poruka apsolutno pouzdana. Teološki, ovaj stih duboko afirmira Isusovu bezgrešnost i Njegovu ulogu savršenog Očevog objavitelja.