Čuđahu se dakle Židovi govoreći: "Kako Ovaj Pisma zna, a da nije učio?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Čuđahu se dakle Židovi govoreći: "Kako Ovaj Pisma zna, a da nije učio?"
Odgovori im dakle Isus i reče: "Moj nauk nije Moj, nego Onoga koji Me posla;
ako tko hoće Volju Njegovu činiti, spoznat će o nauku je li od Boga ili Ja sam od Sebe govorim.
Tko sam od sebe govori, slavu vlastitu traži; a tko traži Slavu Onoga koji Ga posla, taj je istinit i nepravde u Njemu nema.
Nije li vam Mojsije dao Zakon? I nitko od vas ne vrši Zakona. Zašto Me tražite ubiti?"
ako tko hoće Volju Njegovu činiti, spoznat će o nauku je li od Boga ili Ja sam od Sebe govorim.
Ko hoće njegovu volju tvoriti, razumjeće je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim.
ἐάν τις θέλῃ τὸ θέλημα αὐτοῦ ποιεῖν, γνώσεται περὶ τῆς διδαχῆς πότερον ἐκ τοῦ θεοῦ ἐστιν ἢ ἐγὼ ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ λαλῶ.
ean tis thelē to thelēma autou poiein gnōsetai peri tēs didachēs poteron ek tou theou estin ē egō ap᾽ emautou lalō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako tko hoće tu volju Njegovu činiti, spoznat će o tom nauku je li iz tog Boga jest ili Ja od samoga Sebe govorim."
1. Ako tko hoće Izvornik: ἐάν τις θέλῃ [ean tis thelē] Gramatika: Pogodbeni veznik uz neodređenu zamjenicu i glagol u konjunktivu prezenta, 3. lice jednine. Konjunktiv prezenta ovdje označava trajno unutarnje raspoloženje i spremnost volje u otvorenoj mogućnosti. Značenje: Ukazuje na to da spoznaja Božje istine ne počinje isključivo intelektualnim naporom, nego moralnom i duhovnom odlukom srca da se podloži Bogu.
2. tu volju Njegovu činiti Izvornik: τὸ θέλημα αὐτοῦ ποιεῖν [to thelēma autou poiein] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom, osobna zamjenica u genitivu jednine te infinitiv prezenta aktivnog. Infinitiv prezenta izražava trajno, ustrajno vršenje Božje volje kao životni stav, a ne tek izolirani čin. Značenje: Volja Onoga koji je poslao Isusa nije apstraktan pojam, nego zahtijeva konkretno ozbiljenje u životu; spremnost na poslušnost prethodi dubljem duhovnom uvidu.
3. spoznat će Izvornik: γνώσεται [gnōsetai] Gramatika: Glagol u futuru, indikativ medija (s aktivnim značenjem), 3. lice jednine. Futur ovdje izražava sigurno obećanje i nužnu posljedicu prethodno ispunjene pogodbe. Značenje: Označava iskustvenu, unutarnju spoznaju i osvjedočenje o istinitosti objave koje Bog daruje onome tko Mu pristupa iskrena srca.
4. iz tog Boga jest Izvornik: ἐκ τοῦ θεοῦ ἐστιν [ek tou theou estin] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice uz određeni član i glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Prijedlog s genitivom (ek) ovdje označava izvor, podrijetlo i začeće samog nauka. Značenje: Potvrđuje da Isusov nauk nema ljudsko ishodište, nego izvire iz samog Božjeg bića i autoriteta.
5. ili Ja od samoga Sebe govorim Izvornik: ἢ ἐγὼ ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ λαλῶ [ē egō ap᾽ emautou lalō] Gramatika: Rastavni veznik, naglašena osobna zamjenica u nominativu, prijedlog s genitivom povratne zamjenice te glagol u prezentu indikativa, 1. lice jednine. Izričito umetanje zamjenice 'Ja' (egō) stvara snažan kontrast prema Bogu kao izvoru. Značenje: Govoriti 'od samoga sebe' označavalo bi samovoljno nastupanje lažnog proroka koji iznosi vlastite misli neovisno o Ocu, što Isus u potpunosti odbacuje.
Ovaj stih (Ivan 7,17) donosi jedan od najvažnijih biblijskih principa o odnosu između vjere, poslušnosti i spoznaje. Isus naglašava da duhovna sigurnost i prepoznavanje istinitosti Njegovog učenja ne dolaze isključivo kroz apstraktnu, akademsku analizu, već prvenstveno kroz voljnu predanost vršenju onoga što Bog traži. Poslušnost je ovdje prikazana kao ključ za duhovni vid; onaj tko je iskreno spreman djelovati u skladu s Božjim naumom, dobit će od Boga unutarnju potvrdu o božanskom podrijetlu Isusovih riječi.
Time Krist izravno brani autoritet i izvor svoje poruke pred sumnjičavom masom, rušeći pretpostavku da čovjek prvo mora znanstveno i logički sve dokazati da bi mogao povjerovati. Umjesto toga, On postavlja moralni i duhovni preduvjet: iskrena želja za podložnošću Bogu oslobađa ljudski um od predrasuda i otvara ga za prepoznavanje objave koja istinski dolazi od Boga, razdvajajući je od pukih ljudskih ideja i umovanja.