A kada već bijaše sredina blagdana, uziđe Isus u Hram i poučavaše.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kada već bijaše sredina blagdana, uziđe Isus u Hram i poučavaše.
Čuđahu se dakle Židovi govoreći: "Kako Ovaj Pisma zna, a da nije učio?"
Odgovori im dakle Isus i reče: "Moj nauk nije Moj, nego Onoga koji Me posla;
ako tko hoće Volju Njegovu činiti, spoznat će o nauku je li od Boga ili Ja sam od Sebe govorim.
Tko sam od sebe govori, slavu vlastitu traži; a tko traži Slavu Onoga koji Ga posla, taj je istinit i nepravde u Njemu nema.
Odgovori im dakle Isus i reče: "Moj nauk nije Moj, nego Onoga koji Me posla;
Tada im odgovori Isus i reče: moja nauka nije moja, nego onoga koje me je poslao.
Ἀπεκρίθη οὖν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς καὶ εἶπεν· ἡ ἐμὴ διδαχὴ οὐκ ἔστιν ἐμὴ ἀλλὰ τοῦ πέμψαντός με·
Apekrithē oun autois ho Iēsous kai eipen hē emē didachē ouk estin emē alla tou pempsantos me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori dakle njima taj Isus i reče: taj moj nauk ne jest moj nego onoga poslavšega mene;"
1. Odgovori dakle njima taj Isus i reče Izvornik: Ἀπεκρίθη οὖν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς καὶ εἶπεν [Apekrithē oun autois ho Iēsous kai eipen] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa (3. lice jednine) povezana veznikom, pri čemu je prvi deponentni (pasivnog oblika, a aktivnog značenja). Riječ je o ustaljenom semitskom načinu uvođenja važnog i svečanog govora. Značenje: Isus izravno odgovara na njihovu prigovornu zbunjenost, iako pitanje možda nije bilo postavljeno izravno njemu, čime pokazuje da poznaje njihove misli i mjerila.
2. taj moj nauk ne jest moj Izvornik: ἡ ἐμὴ διδαχὴ οὐκ ἔστιν ἐμή [hē emē didachē ouk estin emē] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom, iza koje slijedi glagol biti u prezentu i ponovljena posvojna zamjenica u službi imenskog predikata. Naizgled paradoksalna konstrukcija ('moj nauk nije moj') snažno privlači pažnju. Značenje: Isus potvrđuje da doista nije učenik nijednog ljudskog učitelja, ali odbacuje i pomisao da je samovoljni izumitelj vlastite nauke, što bi ga u očima slušatelja činilo lažnim prorokom. Njegov nauk pripada njemu kao navjestitelju, ali mu on nije samostalni, od Boga odvojeni izvor.
3. nego onoga poslavšega mene Izvornik: ἀλλὰ τοῦ πέμψαντός με [alla tou pempsantos me] Gramatika: Snažni suprotni veznik uvodi poimeničeni particip aorista aktiva u genitivu jednine muškog roda s određenim članom. Genitiv označava podrijetlo i pripadnost ('pripada Onomu koji me poslao'), a aorist ukazuje na temeljni čin božanskog poslanja. Značenje: dok su rabini svoj autoritet izvodili iz lanca ljudske predaje, Isus svoj nauk izvodi izravno iz Boga Oca koji ga je poslao. Time svoje učenje postavlja iznad svake rabinske škole: odbaciti njegov nauk znači odbaciti samoga Boga. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 7,16) predstavlja jedno od najvažnijih kristoloških očitovanja u Novom zavjetu, gdje Isus izravno objašnjava izvor svog autoriteta. Odbacujući pretpostavku da je Njegovo učenje proizvod ljudske mudrosti ili samoukog teologiziranja, Isus jasno tvrdi da su Njegove riječi izravna objava Boga Oca. On sebe pozicionira kao savršenog provodnika Božje istine, u kojem nema razdvojenosti između Očeve volje i Sinovljeve poruke.
Glavna poruka stiha jest da slušati Isusa znači slušati samoga Boga. Njegov autoritet ne oslanja se na ljudske institucije (poput tadašnjih rabinskih škola), već isključivo na Njegovo božansko podrijetlo i poslanje. Time se postavlja temelj kršćanske vjere: Isusova nauka je apsolutna, božanska istina donesena izravno od Onoga koji Ga je poslao.