Kaže dakle onaj učenik kojega Isus ljubljaše Petru: "Gospodin je!" Šimun dakle Petar, čuvši da je Gospodin, opasa si ogrtač — jer bijaše gol — i baci se u more.
A drugi učenici dođoše lađicom — jer ne bijahu daleko od kopna, nego oko dvjesto lakata — vukući mrežu s ribama.
Kada dakle iziđoše na kopno, gledaju položenu žeravicu i na njoj položenu ribicu i kruh.
Kaže im Isus: "Donesite od ribica koje sada uloviste."
Uziđe dakle Šimun Petar i izvuče na kopno mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri; i premda ih bijaše toliko, ne razdrije se mreža.
Kada dakle iziđoše na kopno, gledaju položenu žeravicu i na njoj položenu ribicu i kruh.
Kad dakle izljezoše na zemlju, vidješe oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb.
Ὡς οὖν ἀπέβησαν εἰς τὴν γῆν, βλέπουσιν ἀνθρακιὰν κειμένην καὶ ὀψάριον ἐπικείμενον καὶ ἄρτον.
Hōs oun apebēsan eis tēn gēn blepousin anthrakian keimenēn kai opsarion epikeimenon kai arton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dakle iziđoše na tu zemlju, gledaju žeravicu položenu i ribicu nadodanu i kruh."
1. iziđoše Izvornik: ἀπέβησαν [apebēsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Označava dovršenu, jednokratnu radnju iskrcavanja iz lađe na obalu koja prethodi onome što će ugledati. Značenje: Prelazak učenika s mora na kopno označava prijelaz iz njihovog cjelonoćnog, isprva bezuspješnog ribarskog truda u prostor susreta s uskrslim Gospodinom koji ih već čeka na obali.
2. gledaju Izvornik: βλέπουσιν [blepousin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Riječ je o pripovjedačkom (povijesnom) prezentu koji nakon aorista naglo oživljava prizor i stavlja čitatelja izravno pred ono što učenici vide. Značenje: Naglašava iznenađenje i neposrednost pogleda učenika koji, tek što su stupili na tlo, zatiču već spremnu vatru i obrok koji nisu sami pripremili.
3. žeravicu položenu Izvornik: ἀνθρακιὰν κειμένην [anthrakian keimenēn] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez člana, praćena participom prezenta mediopasivnog u istom padežu. Particip opisuje trenutno stanje vatre koja je već razgorena i postavljena na tlu. Značenje: Riječ za žeravicu (anthrakia) u cijelom se Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje i u prizoru Petrova zatajenja u dvorištu velikog svećenika (Iv 18,18). Isti miris i prizor ugljena postaju mjesto nadolazećeg Petrova pomirenja i obnove.
4. ribicu nadodanu Izvornik: ὀψάριον ἐπικείμενον [opsarion epikeimenon] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine (izvorno umanjenica za prilog uz kruh, posebice pečenu ribu) uz particip prezenta mediopasivnog koji označava da je riba već položena na žeravicu. Značenje: Jednina ovdje može označavati pojedinu ribu ili zbirno jelo koje se već peče. Pokazuje da Isus nije ovisan o ulovu učenika kako bi ih nahranio, nego već sam kao domaćin priprema stol.
5. kruh Izvornik: ἄρτον [arton] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine, bez člana. Kao i 'ribica', u jednini označava osnovnu namirnicu spremnu za blagovanje. Značenje: Zajedno s ribom (opsarion), kruh izravno priziva čudo umnažanja kruhova i riba u Galileji (Iv 6), čime učenici prepoznaju isti rukopis Gospodina koji hrani svoj narod.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (Iv 21,9) predivno oslikava brigu, služenje i božansku providnost uskrslog Krista. Umjesto da po uskrsnuću zahtijeva slavljenje u slavi, Isus dočekuje svoje iscrpljene učenike s unaprijed pripremljenim, toplim doručkom na obali mora, dokazujući da Njegova uloga brižnog pastira i sluge ostaje nepromijenjena. Istovremeno, iznimno specifičan detalj žeravice (anthrakia) ne služi samo kao kulinarski element, već kao snažan književni i teološki motiv. Vraćajući Petra u isti ambijent mirisa dima u kojem ga je zatajio, Isus ne želi osuditi, već izvesti potpuno iscjeljenje pamćenja. Scena priprema teren za Petrovo konačno oslobođenje i pomirenje, pokazujući da Kristova milost uvijek ima zadnju riječ.