Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Kažu mu: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, i one noći ne uloviše ništa.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Kažu mu: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, i one noći ne uloviše ništa.
A kad je već svanulo jutro, stade Isus na obalu; učenici ipak ne znahu da je Isus.
Kaže im dakle Isus: "Dječice, zar nemate ništa za prismok?" Odgovoriše Mu: "Ne."
A On im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše dakle, i više je ne mogahu izvući od mnoštva riba.
Kaže dakle onaj učenik kojega Isus ljubljaše Petru: "Gospodin je!" Šimun dakle Petar, čuvši da je Gospodin, opasa si ogrtač — jer bijaše gol — i baci se u more.
Kaže im dakle Isus: "Dječice, zar nemate ništa za prismok?" Odgovoriše Mu: "Ne."
A Isus im reče: djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu: nemamo.
Λέγει οὖν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· παιδία, μή τι προσφάγιον ἔχετε; ἀπεκρίθησαν αὐτῷ· οὔ.
Legei oun autois ho Iēsous paidia mē ti prosphagion echete apekrithēsan autō ou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori dakle njima taj Isus: dječice, zar ne što prismoka imate? Odgovoriše njemu: ne."
1. Govori dakle Izvornik: Λέγει οὖν [Legei oun] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine (pripovjedni ili historijski prezent), praćen zaključnim veznikom koji povezuje radnju s prethodnim stihom. Značenje: Historijski prezent unosi živost u pripovijedanje i uvodi Isusovu inicijativu: nakon neuspješne noći ribolova i dok ga još ne prepoznaju (stih 4), Isus prvi prekida tišinu s obale.
2. dječice Izvornik: παιδία [paidia] Gramatika: Imenica srednjeg roda u vokativu množine, umanjenica od riječi za dijete. Značenje: U svakodnevnom govoru može biti prijateljski, neformalan oslov prema radnicima ili mlađima ('momci'), no u Ivanovskoj teologiji nosi duboku toplinu i očinsku brigu Učitelja prema učenicima.
3. zar ne što ... imate Izvornik: μή τι ... ἔχετε [mē ti ... echete] Gramatika: Upitna čestica koja u grčkom jeziku uvodi pitanje na koje se očekuje odrečan odgovor, uz neodređenu zamjenicu u akuzativu jednine i glagol u prezentu aktivnom, 2. lice množine. Značenje: Pitanje je formulirano tako da unaprijed pretpostavlja prazne mreže ('Nemate ništa za jelo, zar ne?'), čime Isus potiče učenike da sami izgovore i priznaju svoju potpunu nemoć.
4. prismoka Izvornik: προσφάγιον [prosphagion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine; u cijelom Novom zavjetu pojavljuje se samo na ovome mjestu. Značenje: Doslovno označava 'ono što se jede uz kruh' (od prijedloga 'uz' i glagola 'jesti'), što je u galilejskom kontekstu prvenstveno bila riba ili kakav ulov.
5. Odgovoriše ... ne Izvornik: ἀπεκρίθησαν ... οὔ [apekrithēsan ... ou] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, 3. lice množine, s pasivnim oblikom koji nosi aktivno značenje, praćen snažnom niječnom česticom. Značenje: Kratak, jednosložan odgovor bez ikakva opravdanja sažima iscrpljenost cijele noći truda i otvara prostor za Božje čudo. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti). U izvornom tekstu ime nije u polju 'hrv_tekst', ali je identično onome u okolnim stihovima.
Ovaj stih (Ivan 21,5) opisuje dirljiv i vrlo praktičan susret uskrslog Krista sa svojim umornim učenicima nakon noći potpunog ribarskog neuspjeha. Obraćajući im se prisno s 'Djeco', Isus postavlja pitanje koje gramatički (upotrebom čestice μή) već unaprijed traži negativan odgovor. Isus ih time blago, ali izravno suočava s njihovom potpunom nemoći i praznim mrežama unatoč njihovom velikom ljudskom trudu i ribarskom iskustvu.
Teološki, ovaj prizor služi kao ključna priprema za čudo koje slijedi i nosi duboku duhovnu poruku. Priznanjem vlastitog neuspjeha (kroz odsječan odgovor 'Ne'), učenici dolaze do točke sloma oslanjanja na vlastite snage. To je praktična demonstracija Isusovih ranijih riječi 'bez mene ne možete učiniti ništa' (Iv 15,5). Tek kada su priznali prazninu vlastitog napora, bili su spremni poslušati Isusovu Riječ koja je donijela nevjerojatan blagoslov i obilat urod.