Bijahu zajedno Šimun Petar, i Toma zvani Blizanac, i Natanael iz Kane Galilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dvojica od učenika Njegovih.
Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Kažu mu: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, i one noći ne uloviše ništa.
A kad je već svanulo jutro, stade Isus na obalu; učenici ipak ne znahu da je Isus.
Kaže im dakle Isus: "Dječice, zar nemate ništa za prismok?" Odgovoriše Mu: "Ne."
A On im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše dakle, i više je ne mogahu izvući od mnoštva riba.
A kad je već svanulo jutro, stade Isus na obalu; učenici ipak ne znahu da je Isus.
A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali učenici ne poznaše da je Isus.
πρωΐας δὲ ἤδη γενομένης ἔστη ὁ Ἰησοῦς εἰς τὸν αἰγιαλόν· οὐ μέντοι ᾔδεισαν οἱ μαθηταὶ ὅτι Ἰησοῦς ἐστιν.¶
prōias de ēdē genomenēs estē ho Iēsous eis ton aigialon ou mentoi ēdeisan hoi mathētai hoti Iēsous estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jutra a već postalog stao je Isus na tu obalu; ne ipak znali su ti učenici da Isus jest."
1. Jutra a već postalog Izvornik: πρωΐας δὲ ἤδη γενομένης [prōias de ēdē genomenēs] Gramatika: Genitiv apsolutni tvoren od imenice u genitivu jednine ženskog roda i participa drugog aorista medija u istom padežu, rodu i broju. Ova samostalna konstrukcija određuje vremenske okolnosti, a particip aorista označava da je prijelaz iz noći u jutro već nastupio prije radnje glavnog glagola. Značenje: Svitanje jutra nakon besplodne noći nosi snažnu simboliku: s dolaskom Uskrsloga povlači se tama neuspjeha i nastupa novo vrijeme Božje prisutnosti i djelovanja.
2. stao je Isus na tu obalu Izvornik: ἔστη Ἰησοῦς εἰς τὸν αἰγιαλόν [estē Iēsous eis ton aigialon] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji ima neprelazno značenje ('stao je'), praćen prijedlogom s akuzativom. Prijedlog koji inače označava kretanje ('u, na') uz glagol mirovanja sažeto izražava da je Isus došao na obalu i ondje stao. Značenje: Dok se učenici muče na nestalnom moru, Isus stoji na čvrstoj obali kao gospodar situacije koji im dolazi u susret na granici njihova svakodnevnog truda.
3. ne ipak znali su Izvornik: οὐ μέντοι ᾔδεισαν [ou mentoi ēdeisan] Gramatika: Niječna čestica sa suprotnim veznikom i glagolom u pluskvamperfektu aktivnom, 3. lice množine. Ovaj glagol u perfektu ima značenje prezenta ('znam'), pa njegov pluskvamperfekt ovdje ima funkciju imperfekta ('nisu znali') i opisuje trajno stanje neprepoznavanja. Značenje: Neprepoznavanje Uskrsloga čest je motiv u izvješćima o ukazanjima (poput Marije Magdalene ili učenika na putu u Emaus). Ono pokazuje da se uskrsli Gospodin ne prepoznaje pukim tjelesnim vidom, nego tek onda kada se sam otkrije kroz riječ i znak.
4. da Isus jest Izvornik: ὅτι Ἰησοῦς ἐστιν [hoti Iēsous estin] Gramatika: Izrična rečenica uvedena veznikom u kojoj se glagol 'biti' nalazi u prezentu aktivnom, 3. lice jednine. Grčki u zavisnom govoru nakon prošlog vremena zadržava prezent iz izravne misli ('To je Isus'), čime se čuva neposrednost doživljaja. Značenje: Ističe zbiljsku prisutnost samoga Isusa: premda je njegov uskrsni lik učenicima u prvi mah skriven, na obali doista stoji onaj isti Gospodin koji ih je pozvao. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 21,4) duboko je simboličan i prikazuje dramatičan prijelaz iz tame ljudskog neuspjeha u svjetlost božanske prisutnosti. Dok su učenici proveli iscrpljujuću noć na moru bez ikakvog ulova, Isus se pojavljuje u svitanje novog dana na čvrstom tlu obale, donoseći im nadu, sigurnost i novi početak koji nadilazi njihove dotadašnje sposobnosti.
S druge strane, stih snažno apostrofira temu duhovnog vida i prepoznavanja. Unatoč Isusovoj stvarnoj i opipljivoj fizičkoj prisutnosti, Njegovi ga učenici isprva ne prepoznaju. To nas uči da se prisutnost uskrslog Krista ne može spoznati oslanjajući se isključivo na ljudska osjetila i razum; prepoznavanje zahtijeva nutarnje duhovno prosvjetljenje. Gospodinova nenametljiva prisutnost u svakodnevici, baš kao i na toj obali, često ostaje neprimijećena sve dok nam On sam ne otvori oči srca.