Početna ›

Ivan 21,15 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Dolazi Isus i uzima kruh te im daje, i ribicu jednako.

Ovo se već treći put očitova Isus učenicima, pošto bi podignut od mrtvih.

Kada dakle doručkovaše, kaže Isus Šimunu Petru: "Šimune Ivanov, ljubiš li Me više nego ovi?" Kaže Mu: "Da, Gospodine, Ti znaš da Te volim." Kaže mu: "Pasi janjce Moje."

Kaže mu opet drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li Me?" Kaže Mu: "Da, Gospodine, Ti znaš da Te volim." Kaže mu: "Budi pastir ovcama Mojim."

Kaže mu treći put: "Šimune Ivanov, voliš li Me?" Rastuži se Petar što mu reče treći put: "Voliš li Me?" I kaže Mu: "Gospodine, Ti sve znaš, Ti spoznaješ da Te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce Moje.

Biblija

Kada dakle doručkovaše, kaže Isus Šimunu Petru: "Šimune Ivanov, ljubiš li Me više nego ovi?" Kaže Mu: "Da, Gospodine, Ti znaš da Te volim." Kaže mu: "Pasi janjce Moje."

Daničić-Karadžić

A kad objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me većma nego ovi? Reče mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: pasi jaganjce moje.

Original

Ὅτε οὖν ἠρίστησαν, λέγει τῷ Σίμωνι Πέτρῳ ὁ Ἰησοῦς· Σίμων Ἰωάννου, ἀγαπᾷς με πλέον τούτων; λέγει αὐτῷ· ναὶ κύριε, σὺ οἶδας ὅτι φιλῶ σε. λέγει αὐτῷ· βόσκε τὰ ἀρνία μου.

Izgovor

Hote oun ēristēsan legei tō Simōni Petrō ho Iēsous Simōn Iōannou agapas me pleon toutōn legei autō nai kurie su oidas hoti philō se legei autō boske ta arnia mou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kada dakle objedovaše, govori tom Šimunu Petru taj Isus: Šimune Ivanov, ljubiš [li] me više [nego] ovi? Govori njemu: Da, Gospodine, ti znaš da volim te. Govori njemu: Pasi te janjce moje."

Analiza

1. Kada dakle objedovaše Izvornik: Ὅτε οὖν ἠρίστησαν [Hote oun ēristēsan] Gramatika: Vremenski veznik praćen zaključnim veznikom 'dakle' i glagolom u aoristu aktiva, 3. lice množine. Aorist označava da je jutarnji obrok u potpunosti završen prije početka razgovora. Značenje: Nakon što je najprije utažio njihove tjelesne potrebe i ostvario stolno zajedništvo, Isus prelazi na duhovnu obnovu i povjeravanje pastirske službe.

2. ljubiš [li] me više [nego] ovi Izvornik: ἀγαπᾷς με πλέον τούτων [agapas me pleon toutōn] Gramatika: Glagol 'agapaō' u prezentu aktiva, 2. lice jednine, uz komparativ 'više' i pokaznu zamjenicu u genitivu množine (genitiv usporedbe). Značenje: Isus koristi glagol 'agapaō' koji označava potpunu, predanu i požrtvovnu ljubav, te neizravno podsjeća Petra na njegovo prijašnje samouvjereno hvalisanje da će ostati vjeran čak i ako svi drugi otpadnu.

3. ti znaš Izvornik: σὺ οἶδας [su oidas] Gramatika: Osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu uz glagol u perfektu s prezentskim značenjem. Izričito navođenje zamjenice 'ti' nosi snažan naglasak jer je lice već sadržano u glagolu. Značenje: Petar se više ne oslanja na vlastitu samoprocjenu koja ga je iznevjerila u noći zatajenja, nego se ponizno poziva na Isusovo duboko, neposredno znanje ljudskog srca.

4. volim te Izvornik: φιλῶ σε [philō se] Gramatika: Glagol 'phileō' u prezentu aktiva, 1. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu. Značenje: Umjesto Isusova glagola 'agapaō', Petar odgovara glagolom 'phileō' koji označava toplu privrženost i prijateljsku naklonost, ne usuđujući se nakon svog pada prisvajati uzvišeno, herojsko predanje.

5. Pasi Izvornik: βόσκε [boske] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa aktiva, 2. lice jednine. Prezent u zapovjednom načinu označava trajnu, neprekidnu i ustrajnu zadaću ('trajno hrani'). Značenje: Ljubav prema Kristu mora se očitovati u ustrajnoj brizi i duhovnom hranjenju Njegove zajednice.

6. te janjce moje Izvornik: τὰ ἀρνία μου [ta arnia mou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine (umanjenica od riječi za janje) s određenim članom i posvojnom zamjenicom 1. lica jednine u genitivu. Značenje: Umanjenica 'janjci' ističe ranjivost i potrebu vjernika za nježnom skrbi, dok posvojna zamjenica 'moje' naglašava da stado pripada Kristu, a Petar je samo povjerenik. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן

- Šim'on) / Simōn] (osoba) Znači: Onaj koji čuje / Bog je uslišao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena 'šama' (čuti, slušati, uslišati). Promjena imena: Izvorno ime apostola kojemu je Isus nadjenuo aramejsko ime Kefa (grč. Petros - Petar, 'Stijena').

- Petar [Πέτρῳ (nom. Πέτρος; aram. כֵּיפָא

- Kefa) / Petrō] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčki prijevod aramejskog nadimka Kefa (stijena), od grčke imenice 'petros' (kamen, stijena). Promjena imena: Isus je Šimunu dao ovo ime kao proročku oznaku njegove uloge čvrste stijene i pastira u Crkvi.

- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ - Ješua / יְהוֹשֻׁעַ

- Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehošua (skraćeno Ješua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).

- Ivan [Ἰωάννου (nom. Ἰωάννης; heb. יוֹחָנָן

- Johanan) / Iōannou] (osoba) Znači: Jahve je milostiv Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Johanan, sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jo-) i glagola 'hanan' (biti milostiv, smilovati se). Ovdje označava Šimunova oca.

Zaključak

Ovaj stih (Iv 21,15) bilježi ključni trenutak Petrove rehabilitacije nakon njegovog trostrukog zatajenja prije Isusovog raspeća. Isusova pitanja o ljubavi suptilno adresiraju Petrove rane i oholost, potičući ga na iskreno suočavanje sa samim sobom. Značajna razlika u upotrebi grčkih glagola za ljubav ('agapao' naspram 'phileo') otkriva Petrovu novostečenu poniznost; on više ne nudi hvalisavu, nepogrešivu vjernost, već iskrenu i ranjivu prijateljsku privrženost, prepuštajući božanskom sveznanju ('oida') da procijeni autentičnost njegovog srca.

Isusovo prihvaćanje takvog Petrovog odgovora svjedoči o dubokoj božanskoj milosti koja ne odbacuje čovjeka zbog njegove slabosti. Naprotiv, Krist mu povjerava najsvetiji zadatak - hranjenje svoje 'janjadi'. Time Isus jasno pokazuje da autoritet i vodstvo u Crkvi ne proizlaze iz ljudske savršenosti, već iz ponizne ljubavi prema Spasitelju i predane brige za Njegove najranjivije sljedbenike.