Ovo učini Isus u Kani Galilejskoj kao početak znakova i očitova Slavu Svoju, i povjerovaše u Njega učenici Njegovi.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ovo učini Isus u Kani Galilejskoj kao početak znakova i očitova Slavu Svoju, i povjerovaše u Njega učenici Njegovi.
Nakon ovoga siđe u Kafarnaum On i majka Njegova i braća Njegova i učenici Njegovi, i ondje ostadoše nekoliko dana.
I blizu bijaše Pasha židovska, te uziđe u Jeruzalem Isus.
I nađe u Hramu one koji prodavahu goveda i ovce i golubove, i mjenjače gdje sjede,
pa napravivši bič od užadi, sve istjera iz Hrama, i ovce i goveda, te mjenjačima rasu sitniš i stolove prevrnu,
I blizu bijaše Pasha židovska, te uziđe u Jeruzalem Isus.
I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziđe Isus u Jerusalim.
Καὶ ἐγγὺς ἦν τὸ πάσχα τῶν Ἰουδαίων, καὶ ἀνέβη εἰς Ἱεροσόλυμα ὁ Ἰησοῦς.
Kai engus ēn to pascha tōn Ioudaiōn kai anebē eis Hi'erosoluma ho Iēsous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I blizu bijaše ta Pasha tih Židova, i uziđe u Jeruzalem taj Isus."
1. blizu bijaše Izvornik: ἐγγὺς ἦν [engus ēn] Gramatika: Prilog koji služi kao prijedlog u spoju s glagolom 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine. Imperfekt opisuje trajno stanje ili vremensku pozadinu u prošlosti u koju ulazi glavna radnja. Značenje: Označava približavanje svetog liturgijskog vremena koje pokreće hodočasničko kretanje prema Svetom gradu. U Ivanovu evanđelju vremenska naznaka blagdana redovito najavljuje važnu objavu o naravi Isusova poslanja.
2. ta Pasha tih Židova Izvornik: τὸ πάσχα τῶν Ἰουδαίων [to pascha tōn Ioudaiōn] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom (nepromjenjiva posuđenica iz aramejskog), praćena genitivom množine koji izražava pripadnost. Značenje: Središnji blagdan spomena na oslobođenje iz egipatskog ropstva i prolazak Gospodnji mimo izraelskih kuća. Dodatak 'tih Židova' specifičan je za Ivanovo evanđelje te naznačuje distancu između dotadašnjih obrednih blagdana i nove stvarnosti koju donosi Krist kao istinski Vazmeni Jaganjac.
3. uziđe Izvornik: ἀνέβη [anebē] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Izražava jednokratnu, zaokruženu radnju u prošlosti. Značenje: Doslovno označava uspinjanje jer se Jeruzalem nalazi na brdskom području, ali je ujedno i ustaljeni biblijsko-liturgijski izraz za hodočasnički uspon prema Hramu, mjestu Božje prisutnosti.
4. taj Isus Izvornik: ὁ Ἰησοῦς [ho Iēsous] Gramatika: Vlastito ime u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Smještanje subjekta na sam kraj rečenice daje mu poseban naglasak. Značenje: Isus uzlazi u Jeruzalem kao vjerni Izraelac koji poštuje Zakon, ali njegov dolazak u Hram uoči Pashe nosi mesijansku puninu jer u svoju Očevu kuću ulazi sam Gospodin. Imena: - Pasha [πάσχα (aram. פִּסְחָא pisḥā; heb. פֶּסַח pesaḥ) / pascha] (ostalo) Znači: prolazak mimo, pošteda Tvorba: Grčki oblik potječe preko aramejskoga iz hebrejskog korijena 'pasaḥ' što znači preskočiti, zaobići ili zaštititi prolazeći mimo, u spomen na noć izlaska iz Egipta.
- Židovi [Ἰουδαίων (nom. Ἰουδαῖος; heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaiōn] (narod) Znači: pripadnik Judina plemena; onaj koji slavi (Boga) Tvorba: Izvedeno iz imena plemena i pokrajine Judeje (heb. Yehudah), čiji korijen 'jadah' znači hvaliti, slaviti ili zahvaljivati.
- Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Hi'erosoluma] (grad) Znači: temelj mira / grad mira Tvorba: Semitsko ime sastavljeno od zapadnosemitskog elementa 'uru/jeru' (utemeljenje, grad) i 'šalem' (mir, cjelovitost); u grčkom obliku pučkom etimologijom povezano s pridjevom 'hieros' (svet).
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčka prilagodba hebrejsko-aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa 'Jeho' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 2,13) postavlja ključnu scenu za Isusov prvi službeni nastup u Jeruzalemu prema Ivanovom evanđelju. Vremenska oznaka Pashe daje dubok teološki smisao onome što slijedi, jer Isus ulazi u središte Starog saveza ne samo kao pobožni hodočasnik, već kao onaj koji donosi Novi savez. Njegov 'uzlazak' prema Jeruzalemu predstavlja početak javne konfrontacije sa starim religijskim sustavom. Stih anticipira čišćenje hrama, najavljujući Isusa kao istinski Hram i konačnu pashalnu žrtvu koja će zamijeniti dotadašnje rituale.