Odgovoriše Mu: "Isusa Nazarećanina." Govori im: "Ja jesam." A stajaše s njima i Juda, koji Ga predaje.
Odgovoriše Mu: "Isusa Nazarećanina." Govori im: "Ja jesam." A stajaše s njima i Juda, koji Ga predaje.
Kad im dakle reče: "Ja jesam", ustuknuše natrag i padoše na tlo.
Opet ih dakle upita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina."
Odgovori Isus: "Rekoh vam da Ja jesam. Ako dakle Mene tražite, pustite ove neka idu";
da se ispuni Riječ koju reče: "Od onih koje si Mi dao ne izgubih nijednoga."
Opet ih dakle upita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina."
Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazarećanina.
Πάλιν οὖν ἐπηρώτησεν αὐτούς· τίνα ζητεῖτε; οἱ δὲ εἶπαν· Ἰησοῦν τὸν Ναζωραῖον.
Palin oun epērōtēsen autous tina zēteite hoi de eipan Iēsoun ton Nazōraion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Opet dakle upita njih: Koga tražite? Oni pak rekoše: Isusa onoga Nazarećanina."
1. Opet dakle upita njih Izvornik: Πάλιν οὖν ἐπηρώτησεν αὐτούς [Palin oun epērōtēsen autous] Gramatika: Prilog 'opet' uz zaključni veznik 'dakle' i glagol u aoristu indikativa aktiva (3. lice jednine) uvodi novu, dovršenu radnju pitanja nakon što su se vojnici pridigli s tla. Zamjenica u akuzativu množine muškoga roda označava izravni objekt pitanja. Značenje: Isus ponovno preuzima inicijativu i sam vodi postupak vlastita uhićenja, dajući im priliku da obave ono po što su došli, ali pod Njegovim uvjetima.
2. Koga tražite? Izvornik: τίνα ζητεῖτε [tina zēteite] Gramatika: Upitna zamjenica stoji u akuzativu jednine muškoga/ženskoga roda kao izravni objekt. Glagol je u prezentu indikativa aktiva, 2. lice množine, čime se označava njihova trenutačna i trajna namjera. Značenje: Doslovno ponavljanje pitanja iz 4. stiha služi ne samo identifikaciji nego i pravnom razgraničenju: Isus ih navodi da još jednom potvrde kako traže isključivo Njega, kako bi zaštitio svoje učenike.
3. Oni pak rekoše Izvornik: οἱ δὲ εἶπαν [hoi de εἶπαν] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškoga roda uz česticu 'pak' ovdje ima službu pokazne i osobne zamjenice ('a oni') koja označava promjenu govornika. Glagol je u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine. Značenje: Unatoč očitovanju božanske moći koje ih je netom oborilo na tlo, svjetina ostaje pri svojoj namjeri i daje isti odgovor.
4. Isusa onoga Nazarećanina Izvornik: Ἰησοῦν τὸν Ναζωραῖον [Iēsoun ton Nazōraion] Gramatika: Akuzativ jednine muškoga roda s određenim članom koji povezuje ime i podrijetlo u čvrstu odrednicu. Značenje: Ponavljanjem istog naziva stražari nesvjesno potvrđuju da im je nalog ograničen isključivo na Isusa, što otvara prostor za Isusovu zapovijed u sljedećem stihu da učenike puste na slobodu. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (nom. Ἰησοῦς; heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsoun] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik semitskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Nazarećanin [Ναζωραῖον (nom. Ναζωραῖος, od grada Ναζαρέτ; heb. נָצְרַת Natsrat) / Nazōraion] (narod) Znači: stanovnik Nazareta (od korijena: mladica, izdanak ili straža) Tvorba: Etnik izveden od imena galilejskog grada Nazareta, koje se najčešće povezuje s hebrejskom imenicom 'necer' (mladica, izdanak, usp. Iz 11,1) ili glagolom 'nacar' (čuvati, stražariti).
Ovaj stih (Ivan 18:7) duboko naglašava Isusovu suverenu kontrolu nad vlastitom mukom i uhićenjem. Iako su pred njim naoružani vojnici i hramska straža, Isus nije pasivna žrtva; on svjesno preuzima inicijativu. Ponovnim postavljanjem pitanja 'Koga tražite?', Isus jasno identificira sebe kao jedinu metu njihove potrage. Njegova glavna svrha u ovom trenutku je zaštititi svoje učenike i omogućiti im da slobodno odu, čime demonstrira svoju ulogu dobrog pastira koji čuva svoje stado.
S druge strane, odgovor svjetine, 'Isusa Nazarećanina', razotkriva njihovo potpuno duhovno sljepilo i nesvjesnost. Oni u Isusu vide isključivo povijesnu figuru, običnog čovjeka iz zemaljskog mjesta Nazareta. Potpuno su nesvjesni božanskog autoriteta izraženog riječima 'Ja jesam' pred kojim su samo nekoliko trenutaka ranije pali ničice. Stih tako sažima ključni teološki kontrast Ivanovog evanđelja: sveznajuću, božansku smirenost Sina Božjega nasuprot tami i neznanju onih koji su došli po njega.