Odgovori Isus: "Govoriš li ti ovo sam od sebe ili ti drugi rekoše o Meni?"
Odgovori Isus: "Govoriš li ti ovo sam od sebe ili ti drugi rekoše o Meni?"
Odgovori Pilat: "Zar sam ja Židov? Narod Tvoj i prvosvećenici predadoše Te meni: što si učinio?"
Odgovori Isus: "Kraljevstvo Moje nije od ovoga svijeta; kad bi Kraljevstvo Moje bilo od ovoga svijeta, sluge bi se Moje borile da ne budem predan Židovima; ali sada Kraljevstvo Moje nije odavde."
Reče Mu dakle Pilat: "Dakle, Kralj si Ti?" Odgovori Isus: "Ti govoriš da sam Ja Kralj. Ja sam se za to rodio i za to sam došao na svijet, da posvjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine sluša Moj glas."
Govori Mu Pilat: "Što je istina?" I rekavši ovo, opet izađe k Židovima i govori im: "Ja ne nalazim u Njemu nikakve krivice.
Odgovori Isus: "Kraljevstvo Moje nije od ovoga svijeta; kad bi Kraljevstvo Moje bilo od ovoga svijeta, sluge bi se Moje borile da ne budem predan Židovima; ali sada Kraljevstvo Moje nije odavde."
Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.
Ἀπεκρίθη ὁ Ἰησοῦς· ἡ βασιλεία ἡ ἐμὴ οὐκ ἔστιν ἐκ τοῦ κόσμου τούτου· εἰ ἐκ τοῦ κόσμου τούτου ἦν ἡ βασιλεία ἡ ἐμή, οἱ ὑπηρέται οἱ ἐμοὶ ἠγωνίζοντο ἂν ἵνα μὴ παραδοθῶ τοῖς Ἰουδαίοις· νῦν δὲ ἡ βασιλεία ἡ ἐμὴ οὐκ ἔστιν ἐντεῦθεν.¶
Apekrithē ho Iēsous hē basileia hē emē ouk estin ek tou kosmou toutou ei ek tou kosmou toutou ēn hē basileia hē emē hoi hupēretai hoi emoi ēgōnizonto an ina mē paradothō tois Ioudaiois nun de hē basileia hē emē ouk estin enteuthen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori Isus: Kraljevstvo moje ne jest od svijeta ovoga; ako od svijeta ovoga bijaše kraljevstvo moje, sluge moje borili-bi-se dakako da ne budem-predan Židovima; sada pak kraljevstvo moje ne jest odavde."
1. Kraljevstvo moje Izvornik: ἡ βασιλεία ἡ ἐμὴ [hē basileia hē emē] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s ponovljenim određenim članom ispred posvojnog pridjeva ('kraljevstvo ono moje'). Ovakva konstrukcija s dvostrukim članom snažno naglašava posebnost i pripadnost. Značenje: Triput ponovljen izraz u istome stihu naglašava da Isusovo kraljevanje nije tek još jedna ljudska vlast, nego posve drukčija stvarnost koja pripada isključivo Njemu i Ocu.
2. ne jest od svijeta ovoga Izvornik: οὐκ ἔστιν ἐκ τοῦ κόσμου τούτου [ouk estin ek tou kosmou toutou] Gramatika: Odrična čestica s prezentom glagola 'biti' te prijedlog 'ek' (iz, od) s genitivom, koji u grčkom označava podrijetlo, izvor i unutarnju narav nečega. Značenje: Prijedlog 'ek' je ključan: Isus ne kaže da Njegovo kraljevstvo ne djeluje u svijetu, nego da njegovo podrijetlo, utemeljenje i narav ne izviru iz palog ljudskog poretka ('ovoga svijeta') koji se oslanja na silu.
3. ako od svijeta ovoga bijaše... borili-bi-se dakako Izvornik: εἰ ἐκ τοῦ κόσμου τούτου ἦν... ἠγωνίζοντο ἂν [ei ek tou kosmou toutou ēn... ēgōnizonto an] Gramatika: Pogodbena rečenica irealnog tipa za sadašnjost: veznik 'ei' s imperfektom u pogodbenom dijelu te imperfekt s česticom 'an' u glavnoj rečenici. Izražava pretpostavku koja je suprotna stvarnosti ('da jest – a nije – tada bi se borili – a ne bore se'). Glagol 'agōnizomai' u imperfektu medija označava trajnu, žestoku borbu. Značenje: Odsutnost oružanog otpora Isusovih učenika krunski je dokaz pred rimskim sucem da Isus nije politički pobunjenik: zemaljski kraljevi brane vlast silom, dok se Njegovo kraljevstvo uspostavlja žrtvom i istinom.
4. sluge moje Izvornik: οἱ ὑπηρέται οἱ ἐμοὶ [hoi hupēretai hoi emoi] Gramatika: Imenica u nominativu množine s ponovljenim određenim članom i posvojnim pridjevom. Izvorno označava 'donje veslače' na galiji, a u širem smislu službene izvršitelje, stražare ili podređene službenike. Značenje: Isus koristi isti naziv koji se u ovom poglavlju koristi za hramske stražare koji su ga uhitili, pokazujući da i On ima svoje poslužitelje, ali oni ne djeluju oružjem.
5. da ne budem-predan Izvornik: ἵνα μὴ παραδοθῶ [ina mē paradothō] Gramatika: Namjerni veznik 'ina' s odričnom česticom 'mē' i glagolom u aoristu pasivnom konjunktiva, 1. lice jednine. Izražava cilj koji bi se spriječio. Značenje: Pasivni oblik ('budem predan') pokazuje da Isus svoje uhićenje i predaju ne promatra kao slučajni poraz, nego kao put koji svjesno prihvaća u skladu s Božjim naumom.
6. sada pak... ne jest odavde Izvornik: νῦν δὲ... οὐκ ἔστιν ἐντεῦθεν [nun de... ouk estin enteuthen] Gramatika: Prilog 'nyn' (sada) uz suprotni veznik 'de' (pak, ali) ovdje nema vremensko značenje ('trenutačno nije, ali će kasnije biti'), nego logičko-zaključno ('ovako pak, u stvarnosti, kako stvari stoje'). Prilog 'enteuthen' označava mjesno ili uzročno podrijetlo ('odavde'). Značenje: Zaključna tvrdnja sažima cijeli argument: budući da se Njegovi sluge ne bore, očito je da u stvarnosti Njegovo kraljevstvo nema zemaljsko izvorište. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (od Jehošua), izvedenog od teoforskog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagola 'jaša' (spasiti).
- Židovi [Ἰουδαίοις (nom. Ἰουδαῖος; heb. יְהוּדִי Jehudi) / Ioudaiois] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena / Slavljenici (Jahvini) Tvorba: Etnonim izveden iz imena patrijarha i plemena Jude (heb. Jehuda), od glagolskog korijena 'jada' (slaviti, zahvaljivati). U ovom kontekstu odnosi se prvenstveno na židovske vjerske poglavare koji su organizirali Isusovo uhićenje.
Ovaj stih (Ivan 18,36) iznosi srž Isusove tvrdnje o naravi Njegove vladavine pred rimskim upraviteljem Pilatom. Isus izrijekom odvaja svoje kraljevstvo od zemaljskih, političkih i vojnih sustava moći ('od ovoga svijeta'). Dok se ljudska kraljevstva oslanjaju na fizičku silu, oružje i agresiju kako bi sačuvala vlast i teritorij, Isusovo kraljevstvo funkcionira prema potpuno drugačijim, duhovnim zakonitostima.
Time Isus ne govori da Njegovo kraljevstvo nema nikakve veze s ovim svijetom ili da je puko nevidljivo mjesto, već naglašava da njegov IZVOR (podrijetlo) i NAČIN DJELOVANJA nisu ovozemaljski. Njegov autoritet dolazi odozgo (od Boga Oca), a uspostavlja se kroz služenje, žrtvu i svjedočenje istine, a ne kroz nasilje i strah. To je revolucionarna redefinicija pojma moći koja svoj vrhunac i pobjedu doživljava upravo u Njegovom voljnom predanju na križ.