Uđe dakle Pilat ponovno u pretorij, pozva Isusa i reče Mu: "Ti li si Kralj Židova?"
Uđe dakle Pilat ponovno u pretorij, pozva Isusa i reče Mu: "Ti li si Kralj Židova?"
Odgovori Isus: "Govoriš li ti ovo sam od sebe ili ti drugi rekoše o Meni?"
Odgovori Pilat: "Zar sam ja Židov? Narod Tvoj i prvosvećenici predadoše Te meni: što si učinio?"
Odgovori Isus: "Kraljevstvo Moje nije od ovoga svijeta; kad bi Kraljevstvo Moje bilo od ovoga svijeta, sluge bi se Moje borile da ne budem predan Židovima; ali sada Kraljevstvo Moje nije odavde."
Reče Mu dakle Pilat: "Dakle, Kralj si Ti?" Odgovori Isus: "Ti govoriš da sam Ja Kralj. Ja sam se za to rodio i za to sam došao na svijet, da posvjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine sluša Moj glas."
Odgovori Pilat: "Zar sam ja Židov? Narod Tvoj i prvosvećenici predadoše Te meni: što si učinio?"
Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenički predaše te meni; šta si učinio?
ἀπεκρίθη ὁ Πιλᾶτος· μήτι ἐγὼ Ἰουδαῖός εἰμι; τὸ ἔθνος τὸ σὸν καὶ οἱ ἀρχιερεῖς παρέδωκάν σε ἐμοί· τί ἐποίησας;¶
apekrithē ho Pilatos mēti egō Ioudaios eimi to ethnos to son kai hoi archiereis paredōkan se emoi ti epoiēsas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori Pilat: Zar ja Židov jesam? Narod tvoj i glavari-svećenički predadoše tebe meni: što učini?"
1. Zar ja Židov jesam? Izvornik: μήτι ἐγὼ Ἰουδαῖός εἰμι; [mēti egō Ioudaios eimi] Gramatika: Upitna čestica 'mēti' u grčkom jeziku uvodi retoričko pitanje koje snažno i nedvosmisleno očekuje niječni odgovor ('Zar sam ja...? Naravno da nisam!'). Dodatno je pojačano naglašenom osobnom zamjenicom 'egō' (ja). Značenje: Pilat s rimskim prijezirom i ironijom odbacuje svaku osobnu povezanost sa židovskim vjerskim sporovima i mesijanskim očekivanjima.
2. Narod tvoj i glavari-svećenički Izvornik: τὸ ἔθνος τὸ σὸν καὶ οἱ ἀρχιερεῖς [to ethnos to son kai hoi archiereis] Gramatika: Imenica srednjeg roda 'ethnos' s ponovljenim određenim članom ispred posvojne zamjenice 'tvoj' radi naglaska, povezana veznikom s imenicom u nominativu množine. Značenje: Riječ 'ethnos' standardni je izraz kojim su Rimljani nazivali podčinjene narode u Carstvu. Pilat prebacuje odgovornost za pokretanje procesa na Isusov vlastiti narod i njegovo najvišu vjersku vlast.
3. predadoše tebe meni Izvornik: παρέδωκάν σε ἐμοί [paredōkan se emoi] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s izravnim objektom u akuzativu ('tebe') i neizravnim objektom u naglašenom obliku dativa ('meni'). Značenje: Glagol 'paradidōmi' (predati, izručiti) ključni je pojam u izvještajima o Muci: označava Judinu izdaju, predaju Isusa od strane svećeničkih glavara Rimljanima te konačno Pilatovo izručenje Isusa na razapinjanje.
4. što učini? Izvornik: τί ἐποίησας; [ti epoiēsas] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u aoristu aktivnom, 2. lice jednine, koji traži konkretno počinjeno djelo u prošlosti. Značenje: Kao rimski sudac, Pilat se ne zanima za teološke titule nego traži stvarni prijestup ili kazneno djelo (činjenično stanje) zbog kojega je optuženik doveden pred njega. Imena: - Pilat [Πιλᾶτος (lat. Pilatus) / Pilatos] (osoba) Znači: Kopljanik / Naoružan kopljem (ili: Onaj koji nosi kapu slobodnjaka) Tvorba: Rimsko prezime (cognomen) izvedeno iz latinske riječi 'pilum' (rimsko vojničko koplje) ili 'pileus' (kapa kao znak oslobođenja iz ropstva).
- Židov [Ἰουδαῖός (heb. יְהוּדִי Jehudi) / Ioudaios] (narod) Znači: Pripadnik Judina plemena / Slavljenik (Jahvin) Tvorba: Naziv za pripadnika židovskog naroda, izveden iz imena plemena i pokrajine Judeje (heb. Jehuda), od glagolskog korijena 'jada' (hvaliti, slaviti).
Ovaj stih (Ivan 18,35) prikazuje ključni i iznimno dramatični trenutak sudskog procesa pred rimskim upraviteljem u kojem se snažno sudaraju dva potpuno različita svijeta. Pilat, kao predstavnik rimske svjetovne i pragmatične moći, svojim retoričkim pitanjem 'Zar sam ja Židov?' izražava snažnu distancu, prijezir i potpunu nezainteresiranost prema židovskim teološkim i religijskim pitanjima. Njegov je isključivi interes utvrditi postoji li stvarni politički ili društveni zločin koji je u suprotnosti s rimskim zakonima, na što izravno ukazuje njegovo konačno praktično pitanje upućeno Isusu: 'Što si učinio?'.
S druge strane, stih nosi duboku teološku ironiju i tragediju izbavljenja. Isusa ne osuđuju Rimljanima nepoznati neprijatelji niti ga na sud dovode stranci, već ga odbacuje Njegov vlastiti narod i Njegovi najviši vjerski poglavari koji bi ga trebali prvi prepoznati. Upravo oni ga 'predaju' (paradidōmi) poganskom rimskom sucu u ruke. Time evanđelist ističe strahovitu težinu ljudske izdaje i duhovne sljepoće, ali istovremeno svjedoči i izvršenju neizbježnog i suverenog božanskog plana spasenja, u kojem i sam svjetovni vladar nesvjesno sudjeluje tražeći pravi razlog Isusove prisutnosti pred sudom.