Odgovoriše i rekoše mu: "Kad Ovaj ne bi činio zlo, ne bismo Ga tebi predali."
Odgovoriše i rekoše mu: "Kad Ovaj ne bi činio zlo, ne bismo Ga tebi predali."
Reče im dakle Pilat: "Uzmite Ga vi i po Zakonu vašemu sudite Mu." Rekoše mu Židovi: "Nama nije dopušteno ubiti nikoga";
da se ispuni Riječ Isusova koju reče označujući kakvom je smrću imao umrijeti.
Uđe dakle Pilat ponovno u pretorij, pozva Isusa i reče Mu: "Ti li si Kralj Židova?"
Odgovori Isus: "Govoriš li ti ovo sam od sebe ili ti drugi rekoše o Meni?"
da se ispuni Riječ Isusova koju reče označujući kakvom je smrću imao umrijeti.
Da se zbude riječ Isusova koju reče kazujući kakvom će smrti umrijeti.
ἵνα ὁ λόγος τοῦ Ἰησοῦ πληρωθῇ ὃν εἶπεν σημαίνων ποίῳ θανάτῳ ἤμελλεν ἀποθνῄσκειν.¶
ina ho logos tou Iēsou plērōthēa hon eipen sēmainōn poiō thanatō ēmellen apothnēskein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da se ona riječ onoga Isusa ispuni koju reče označujući kakvom smrću namjeravaše umirati."
1. da se... ispuni Izvornik: ἵνα... πληρωθῇ [ina... plērōthēa] Gramatika: Veznik namjere ('da') uvodi zavisnu rečenicu s glagolom u aoristu konjunktiva pasivnog, 3. lice jednine. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), čime se neizravno ukazuje na Boga kao vršitelja radnje. Značenje: Politička računica židovskih glavara i pravna ograničenja rimskog sustava ne događaju se slučajno, nego služe višem cilju ispunjenja Božjeg plana.
2. ona riječ onoga Isusa Izvornik: ὁ λόγος τοῦ Ἰησοῦ [ho logos tou Iēsou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom praćena je genitivom jednine vlastitog imena (subjektni genitiv: riječ koju je izgovorio Isus). Izraz je oblikovan identično obrascu kojim se inače navodi ispunjenje starozavjetnih Pisama. Značenje: Evanđelist stavlja Isusovu izgovorenu riječ na istu razinu božanskog autoriteta i nepogrešivosti kakvu ima samo Sveto pismo.
3. označujući Izvornik: σημαίνων [sēmainōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda odnosi se na subjekt glagola 'reče' (Isusa) i objašnjava način na koji je ta riječ bila izgovorena. Značenje: Glagol je povezan s imenicom 'znak' (sēmeion) i pokazuje da Isus nije samo unaprijed najavio fizički način svoje smrti, nego je otkrio njezino duboko znakovito i otkupiteljsko značenje.
4. kakvom smrću namjeravaše umirati Izvornik: ποίῳ θανάτῳ ἤμελλεν ἀποθνῄσκειν [poiō thanatō ēmellen apothnēskein] Gramatika: Upitna zamjenica i imenica u dativu jednine izražavaju način ('kakvom smrću'). Glagol u imperfektu aktivnom (ἤμελλεν) s infinitivom prezenta (ἀποθνῄσκειν) tvori konstrukciju koja ne označava puku budućnost, nego božansku nužnost ('trebao je', 'bilo mu je određeno'). Značenje: Pod 'kakvom smrću' misli se na rimsku kaznu raspeća (nasuprot židovskom kamenovanju), čime se ispunjava Isusova ranija najava da će biti 'uzdignut sa zemlje' (Iv 12,32-33), pri čemu je križ istodobno mjesto smrti i uzvišenja. Imena: - Isus [Ἰησοῦ (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsou] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnijeg hebrejskog i aramejskog imena Ješua, što je skraćeni oblik od Jehošua. Sastoji se od teoforskog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 18:32) snažno naglašava Božju suverenost i Isusovo sveznanje usred suđenja koje naizgled vodi u Njegov poraz. Židovski vođe predaju Isusa rimskim vlastima tvrdeći da sami nemaju zakonsku ovlast nikoga pogubiti, što direktno i ironično dovodi do ispunjenja Isusovog vlastitog proročanstva. Time se osigurava da On bude raspet ('podignut od zemlje' prema rimskom zakonu o pogubljenju), a ne kamenovan (prema židovskom zakonu propisanom za bogohuljenje).
Značenje stiha je dvostruko: on potvrđuje Isusa kao onoga koji unaprijed u potpunosti poznaje i suvereno upravlja vlastitom sudbinom, te teološki naglašava da Njegova smrt nije tek nesretan splet okolnosti pod vlašću ljudi, već savršeno i precizno ispunjenje božanskog plana spasenja osmišljenog od vječnosti.