Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam svagda poučavao u sinagogi i u Hramu, gdje se svi Židovi okupljaju, i u tajnosti ne rekoh ništa.
Zašto Mene pitaš? Upitaj one koji su čuli što sam im govorio. Evo, ovi znaju što Ja rekoh."
A kad On ovo reče, jedan od službenika koji stajaše ondje dade pljusku Isusu rekavši: "Tako li odgovaraš velikomu svećeniku?"
Odgovori mu Isus: "Ako zlo govorih, posvjedoči o zlu; ako li dobro, zašto Me biješ?"
Posla Ga dakle Ana svezana Kajfi, velikomu svećeniku.
A kad On ovo reče, jedan od službenika koji stajaše ondje dade pljusku Isusu rekavši: "Tako li odgovaraš velikomu svećeniku?"
A kad on ovo reče, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reče: zar tako odgovaraš poglavaru svešteničkome?
ταῦτα δὲ αὐτοῦ εἰπόντος εἷς παρεστηκὼς τῶν ὑπηρετῶν ἔδωκεν ῥάπισμα τῷ Ἰησοῦ εἰπών· οὕτως ἀποκρίνῃ τῷ ἀρχιερεῖ;
tauta de autou eipontos heis parestēkōs tōn hupēretōn edōken rhapisma tō Iēsou eipōn houtōs apokrinē tō archierei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak njega rekavšega, jedan stojeći pokraj od slugu dade pljusku Isusu rekavši: Tako li odgovaraš velikomu svećeniku?"
1. Ovo pak njega rekavšega Izvornik: ταῦτα δὲ αὐτοῦ εἰπόντος [tauta de autou eipontos] Gramatika: Konstrukcija genitiva apsolutnog (zamjenica i particip aorista aktivnog u genitivu jednine muškog roda) s veznikom δέ koji označava prijelaz na novu radnju. Aoristni particip izražava radnju koja je neposredno prethodila glavnom glagolu. Značenje: Ova sintagma izravno povezuje Isusov zakoniti prigovor s nasilnom reakcijom koja slijedi: udarac dolazi upravo zato što na Isusove riječi nije bilo pravnog odgovora.
2. jedan stojeći pokraj od slugu Izvornik: εἷς παρεστηκὼς τῶν ὑπηρετῶν [heis parestēkōs tōn hupēretōn] Gramatika: Glagolski pridjev (particip perfekta aktivnog u nominativu jednine) označava stanje proizašlo iz prethodne radnje ('koji je stao pokraj i ondje stoji'). Imenica u genitivu množine (partitivni genitiv) označava skupinu kojoj pojedinac pripada. Značenje: Riječ ὑπηρέτης izvorno znači 'veslač u donjem redu', a u Novom zavjetu označava službenika, sudskog poslužitelja ili hramskog stražara podređenog Sinedriju.
3. dade pljusku Izvornik: ἔδωκεν ῥάπισμα [edōken rhapisma] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, s imenicom u akuzativu jednine srednjeg roda. Izraz je idiomatski (doslovno 'dati udarac'). Značenje: Imenica ῥάπισμα izvedena je od glagola koji znači 'udariti šibom ili štapom', a u kasnijem grčkom jeziku označava i oštar udarac dlanom po licu (pljusku). Čin predstavlja javno poniženje i nezakonito kažnjavanje optuženika prije presude, čime se ispunjavaju proročanstva o Sluzi Gospodnjem (usp. Iz 50,6; Mih 4,14).
4. Tako li odgovaraš Izvornik: οὕτως ἀποκρίνῃ [houtōs apokrinē] Gramatika: Prilog načina na prvom, naglašenom mjestu u rečenici, praćen glagolom u prezentu indikativa medija/pasiva (deponentni glagol), 2. lice jednine. Značenje: Sluga ne pobija istinitost ni zakonitost Isusovih riječi, nego napada sam način ('tako') njegova obraćanja, doživljavajući Isusovu slobodu govora kao nepoštovanje hijerarhije.
5. velikomu svećeniku Izvornik: τῷ ἀρχιερεῖ [tō archierei] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda s određenim članom (dativ interesa ili neizravnog objekta). Značenje: Složenica od ἀρχή (početak, vrh, vlast) i ἱερεύς (svećenik). Iako je te godine službeni veliki svećenik bio Kajfa, Ana je kao njegov tast i bivši veliki svećenik zadržao naslov i stvarni autoritet u narodu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), skraćenog od Jehošua (Yehoshua), sastavljenog od teoforskog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša (yasha - spasiti, osloboditi).
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 18:22) predstavlja ključni trenutak u Isusovoj muci – prijelaz s nepravednog verbalnog ispitivanja na otvoreno fizičko zlostavljanje. Udarac koji Isus prima od hramskog stražara nije samo čin tjelesne boli, već dubokog simboličkog poniženja usmjerenog na utišavanje Istine. Stražar, vođen slijepom odanošću ljudskom autoritetu prvosvećenika Ane, ne prepoznaje apsurdnost svoje situacije: on grčevito brani čast zemaljskog, privremenog i grešnog vođe tako što fizički napada vječnog Sina Božjeg.
Teološki gledano, ovaj prizor savršeno oslikava sraz između dvaju kraljevstava. Zemaljski religijski sustav oslanja se na moć, strah, nasilje i hijerarhijski ugled, dok Isus, ispunjavajući starozavjetna proročanstva, odgovara na to isto nasilje dostojanstvom, mirom i ustrajnošću u istini. Ovaj šamar označava sam početak fizičke patnje kojom Isus, u potpunoj poslušnosti Ocu, preuzima na sebe grijehe svijeta te strpljivo podnosi nepravdu ljudskih sudova kako bi na križu uspostavio konačnu božansku pravdu i pobjedu.