Veliki svećenik dakle upita Isusa o Njegovim učenicima i o Njegovu nauku.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Veliki svećenik dakle upita Isusa o Njegovim učenicima i o Njegovu nauku.
Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam svagda poučavao u sinagogi i u Hramu, gdje se svi Židovi okupljaju, i u tajnosti ne rekoh ništa.
Zašto Mene pitaš? Upitaj one koji su čuli što sam im govorio. Evo, ovi znaju što Ja rekoh."
A kad On ovo reče, jedan od službenika koji stajaše ondje dade pljusku Isusu rekavši: "Tako li odgovaraš velikomu svećeniku?"
Odgovori mu Isus: "Ako zlo govorih, posvjedoči o zlu; ako li dobro, zašto Me biješ?"
Zašto Mene pitaš? Upitaj one koji su čuli što sam im govorio. Evo, ovi znaju što Ja rekoh."
Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio: evo ovi znadu šta sam ja govorio.
τί με ἐρωτᾷς; ἐρώτησον τοὺς ἀκηκοότας τί ἐλάλησα αὐτοῖς. ἴδε οὗτοι οἴδασιν ἃ εἶπον ἐγώ.
ti me erōtas erōtēson tous akēkootas ti elalēsa autois ide houtoi oidasin ha eipon egō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zašto mene pitaš? Upitaj one koji su čuli što govorih njima. Evo, ovi znaju što rekoh ja."
1. Zašto mene pitaš? Izvornik: τί με ἐρωτᾷς [ti me erōtas] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu srednjeg roda ovdje ima priložno značenje uzroka ('zašto'), a glagol je u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice jednine, čime se označava radnja koja upravo traje. Značenje: Isus dovodi u pitanje samu pravnu proceduru. Prema židovskom pravu, optuženik se nije smio ispitivati kako bi sam sebe optužio, nego se postupak morao temeljiti na iskazima svjedoka.
2. Upitaj Izvornik: ἐρώτησον [erōtēson] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog, 2. lice jednine. Za razliku od prethodnog prezenta, aoristni imperativ traži konkretnu, jednokratnu i odlučnu radnju ('provedi ispitivanje'). Značenje: Isus preusmjerava istražni postupak na zakoniti put i poziva istražitelja da primijeni propisani pravni postupak.
3. one koji su čuli Izvornik: τοὺς ἀκηκοότας [tous akēkootas] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u akuzativu množine muškog roda, poimeničen određenim članom. Perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji učinak traje u sadašnjosti — oni su čuli i još uvijek nose to znanje kao svjedoci. Značenje: Slušatelji Isusova javnog djelovanja nisu samo prolazni promatrači, nego trajni nositelji svjedočanstva o njegovoj riječi.
4. što govorih njima Izvornik: τί ἐλάλησα αὐτοῖς [ti elalēsa autois] Gramatika: Glagol je u indikativu aorista aktivnog, 1. lice jednine, uz dativ množine zamjenice. Aorist sažima cjelokupno Isusovo dotadašnje javno propovijedanje kao zaokruženu cjelinu. Značenje: Odnosi se na čin javnog priopćavanja i propovijedanja koji je bio otvoren svima i u kojem nije bilo nikakve tajne nauke.
5. Evo, ovi znaju Izvornik: ἴδε οὗτοι οἴδασιν [ide houtoi oidasin] Gramatika: Uzvik za skretanje pozornosti praćen pokaznom zamjenicom u nominativu množine i glagolom koji je po obliku perfekt, a po značenju prezent ('znaju'). Značenje: Pokazna zamjenica 'ovi' vjerojatno upućuje na prisutne sluge i stražare u sudnici koji su i sami ranije slušali Isusa u Hramu (usp. Iv 7,46). Njihovo je znanje neposredno i neupitno.
6. što rekoh ja Izvornik: ἃ εἶπον ἐγώ [ha eipon egō] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, glagol u aoristu aktivnom 1. lica jednine, te naglašena osobna zamjenica u nominativu na samom kraju rečenice. Značenje: Dok prethodni glagol (ἐλάλησα) naglašava sam čin govorenja, ovaj glagol (εἶπον) usmjerava pažnju na konkretan sadržaj izrečenoga. Dodavanje naglašene zamjenice 'ja' na kraju rečenice ističe Isusov osobni autoritet i potpunu odgovornost za svaku izgovorenu riječ.
Ovaj stih (Ivan 18,21) donosi Isusov odgovor velikom svećeniku Ani tijekom noćnog ispitivanja. Umjesto da se brani ili ponovno izlaže svoj nauk, Isus smireno poziva na pravičan pravni postupak koji je, prema židovskom zakonu, strogo zahtijevao izvođenje svjedoka optužbe. Time ne samo da prokazuje nezakonitost traženja da optuženik svjedoči protiv samoga sebe, već i snažno ističe da njegovo učenje nikada nije bilo tajno ili zavjereničko, nego potpuno javno.
Isus ovim riječima suvereno preuzima kontrolu nad ispitivanjem, pokazujući da se ne boji istine. Završni naglasak na zamjenici "ja" (egō) u grčkom izvorniku još jednom potvrđuje Njegov nepokolebljiv autoritet; Isus stoji kao ultimativni Svjedok Istine, čije riječi hrabro i jasno odzvanjaju čak i pred nepravednim sudom.