Početna ›

Ivan 18,13 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Reče dakle Isus Petru: "Zadjeni mač u koricu! Čašu koju Mi je dao Otac — zar da je ne popijem?"

Četa dakle i tisućnik i službenici židovski uhvatiše Isusa i svezaše Ga,

i odvedoše Ga najprije k Ani; jer bijaše tast Kajfe, koji bijaše veliki svećenik one godine.

A Kajfa bijaše onaj koji je savjetovao Židovima da koristi da jedan čovjek umre za narod.

A slijedio je Isusa Šimun Petar i drugi učenik. Taj pak učenik bijaše poznat velikomu svećeniku te uđe zajedno s Isusom u dvorište velikoga svećenika.

Biblija

i odvedoše Ga najprije k Ani; jer bijaše tast Kajfe, koji bijaše veliki svećenik one godine.

Daničić-Karadžić

I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenički one godine.

Original

καὶ ἤγαγον αὐτὸν πρὸς Ἅνναν πρῶτον· ἦν γὰρ πενθερὸς τοῦ Καϊάφα ὃς ἦν ἀρχιερεὺς τοῦ ἐνιαυτοῦ ἐκείνου.

Izgovor

kai ēgagon auton pros Hannan prōton ēn gar pentheros tou Kaiapha hos ēn archiereus tou eniautou ekeinou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i odvedoše k Ani najprije; bijaše naime tast onoga Kajfe koji bijaše veliki-svećenik one godine one."

Analiza

1. odvedoše Izvornik: ἤγαγον [ēgagon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Izražava jednokratnu i dovršenu radnju kojom uhićenoga odvode s mjesta hvatanja. Značenje: Nakon vezivanja u Getsemaniju započinje proces saslušanja. Odvođenje Isusa označava njegov predani hod pod vlašću onih koji ga sude.

2. najprije Izvornik: πρῶτον [prōton] Gramatika: Pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda u službi priloga. Označava redoslijed u vremenu ili prvenstvo u postupanju. Značenje: Samo četvrto evanđelje bilježi ovu prvu postaju kod bivšeg velikog svećenika Ane prije službenog procesa pred Kajfom, čime naglašava stvarnu pozadinu moći u Jeruzalemu.

3. bijaše naime tast Izvornik: ἦν γὰρ πενθερὸς [ēn gar pentheros] Gramatika: Glagol biti u imperfektu (trajno stanje u prošlosti), uzročni veznik koji uvodi objašnjenje te imenica u nominativu jednine muškog roda bez člana u službi imenskog predikata. Značenje: Objašnjava zašto Isusa najprije dovode Ani iako on više formalno ne obnaša službu: kao glava utjecajne svećeničke obitelji i Kajfin tast, Ana je u židovskim očima i dalje zadržao vrhovni autoritet.

4. veliki-svećenik Izvornik: ἀρχιερεὺς [archiereus] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez člana, što stavlja naglasak na obilježje i narav službe. Značenje: Službeni vjerski poglavar naroda i predsjedatelj Velikog vijeća, jedini ovlašten jednom godišnje ući u Svetinju nad svetinjama i prinijeti pomirnicu za grijehe naroda.

5. one godine one Izvornik: τοῦ ἐνιαυτοῦ ἐκείνου [tou eniautou ekeinou] Gramatika: Imenica u genitivu jednine s određenim članom i pokaznom zamjenicom u genitivu. Genitiv vremena ovdje označava sudbonosno razdoblje u kojem se radnja zbiva, pri čemu se ne misli da se služba mijenjala svake godine, nego na tu pamtljivu godinu spasenja. Značenje: Za evanđelista to nije tek kalendarska oznaka, nego teološki presudna godina u kojoj će se, upravo pod Kajfinim svećeništvom, prinijeti prava pashalna žrtva. Imena: - Ana [Ἅννας (heb. חָנָן Ḥānān) / Hannas] (osoba) Znači: milostiv, onaj koji iskazuje milost Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Hanan (skraćeno od Hananiah, 'Jahve je milostiv'), izvedenog iz korijena ḥ-n-n (smilovati se, biti milostiv). U hrvatskom prijevodu stiha ime glasi Ana (prema lat. Annas).

- Kajfa [Καϊάφας (aram. קַיָּפָא Qayyāfā) / Kaiaphas] (osoba) Znači: ispitivač, istražitelj ili stijena/udubina Tvorba: Grčki oblik aramejskog nadimka ili obiteljskog imena Josipa Kajfe; najčešće se izvodi od aramejskog korijena za pažljivo ispitivanje ili od riječi kef (stijena, udubina), premda točna etimologija nije posve izvjesna.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (18,13) majstorski oslikava kompleksnu mrežu političke i vjerske moći u Jeruzalemu u vrijeme Isusovog suđenja. Iako je Kajfa nosio službenu titulu velikog svećenika te godine pod pokroviteljstvom Rima, činjenica da Isusa prvo vode Ani jasno pokazuje tko je iz sjene zapravo upravljao židovskim narodom i sudskim procesima.

Teološki gledano, ovaj redak oštro suprotstavlja korumpiranu ljudsku vlast pravednosti i poslušnosti Isusa Krista. Isus biva podvrgnut nepravednom i pristranom sudu od strane onih koji su vjeru i hram pretvorili u obiteljski i politički posao. Detalj "godine one" trajno podsjeća čitatelja da to nije bila samo obična povijesna godina, već vrhunac spasenjskog plana i godina konačnog otkupljenja ljudskog roda.