Početna ›

Ivan 18,11 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

da se ispuni Riječ koju reče: "Od onih koje si Mi dao ne izgubih nijednoga."

Šimun Petar dakle, imajući mač, izvuče ga te udari slugu velikoga svećenika i odsječe mu desno uho; a ime tome slugi bijaše Malho.

Reče dakle Isus Petru: "Zadjeni mač u koricu! Čašu koju Mi je dao Otac — zar da je ne popijem?"

Četa dakle i tisućnik i službenici židovski uhvatiše Isusa i svezaše Ga,

i odvedoše Ga najprije k Ani; jer bijaše tast Kajfe, koji bijaše veliki svećenik one godine.

Biblija

Reče dakle Isus Petru: "Zadjeni mač u koricu! Čašu koju Mi je dao Otac — zar da je ne popijem?"

Daničić-Karadžić

Onda reče Isus Petru: zadjeni nož u nožnice. Čašu koju mi dade otac zar da je ne pijem?

Original

Εἶπεν οὖν ὁ Ἰησοῦς τῷ Πέτρῳ· βάλε τὴν μάχαιραν σου εἰς τὴν θήκην. τὸ ποτήριον ὃ δέδωκέν μοι ὁ πατὴρ οὐ μὴ πίω αὐτό;¶

Izgovor

Eipen oun ho Iēsous tō Petrō bale tēn machairan sou eis tēn thēkēn to potērion ho dedōken moi ho patēr ou mē piō auto

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Reče dakle taj Isus tome Petru: baci taj mač u tu koricu. Tu čašu koju je dao meni taj Otac zar ne da popijem nju?"

Analiza

1. baci taj mač u tu koricu Izvornik: βάλε τὴν μάχαιραν εἰς τὴν θήκην [bale tēn machairan eis tēn thēkēn] Gramatika: Glagol u imperativu aorista aktivnog, 2. lice jednine, praćen akuzativom s članom i prijedložnim izrazom smjera. Imperativ aorista zapovijeda trenutnu i odlučnu radnju bez odgađanja. Značenje: Isus oštro i odmah zaustavlja svaki pokušaj oružanog otpora. Riječ za koricu ('thēkē') doslovno znači 'mjesto u koje se nešto polaže', a zapovijed označava kraj nasilnog pristupa.

2. Tu čašu koju je dao meni taj Otac Izvornik: τὸ ποτήριον ὃ δέδωκέν μοι ὁ πατὴρ [to potērion ho dedōken moi ho patēr] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda stavljena na sam početak rečenice radi naglaska, uz odnosnu rečenicu s glagolom u indikativu perfekta aktivnog (3. lice jednine). Značenje: U starozavjetnoj slikovitosti 'čaša' označava udio koji Bog nekome dodjeljuje, osobito čašu trpljenja i Božjega suda nad grijehom. Perfekt 'dao je' pokazuje da Isus svoju muku ne vidi kao slučajnost ili pobjedu neprijatelja, nego kao trajnu i promišljenu Očevu odluku.

3. zar ne da popijem nju Izvornik: οὐ μὴ πίω αὐτό [ou mē piō auto] Gramatika: Dvostruka negacija uz konjunktiv aorista aktivnog (1. lice jednine) u upitnoj rečenici. U pitanju ova konstrukcija izražava snažno retoričko očekivanje potvrdnog odgovora: 'zar da je nipošto ne popijem?' Značenje: Dok u sinoptičkim evanđeljima Isus u Getsemaniju moli Oca za čašu, Ivan ističe Isusovu potpunu sabranost i suvereno prihvaćanje Očeve volje. Petrovo miješanje mačem izravno se suprotstavlja spasenjskom planu koji Sin slobodno izvršava. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).

- Petar [Πέτρῳ (nom. Πέτρος; aram. כֵּיפָא Kefa) / Petrō] (osoba) Znači: Stijena / kamen Tvorba: Grčka imenica 'petros' (stijena, kamen), prijevod aramejskog imena Kefa. Promjena imena: Izvorno Šimun, kojemu je Isus dao ime Kefa / Petar (Iv 1,42).

Zaključak

Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (18:11) predstavlja dramatičan sukob dvaju različitih poimanja Božjeg kraljevstva. S jedne strane je Petar, koji reagira naravno, tjelesno i zaštitnički, pokušavajući ljudskom silom spasiti Isusa od patnje. S druge strane je Isus, koji jasno sagledava duhovnu stvarnost i prepoznaje da uhićenje nije Njegov poraz, nego vrhunac Njegova spasonosnog poslanja na zemlji.

Metaforom 'čaše' i iznimno snažnim retoričkim pitanjem, Isus demonstrira potpunu i dragovoljnu poslušnost nebeskom Ocu. On ne vidi svoju smrt kao tragičnu pobjedu zla, već kao suvereni dar i zadatak ('koju mi je dao Otac'). Odlaganjem mača, Isus trajno odbacuje ljudsko nasilje kao put do Božje pobjede, pokazujući da se istinsko spasenje ostvaruje samo kroz samožrtvujuću ljubav i križ.