da svi budu jedno, kao što si Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, da i oni u Nama budu, da svijet vjeruje da Me Ti posla.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
da svi budu jedno, kao što si Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, da i oni u Nama budu, da svijet vjeruje da Me Ti posla.
I Ja sam Slavu koju si Mi dao, dao njima, da budu jedno kao što smo Mi jedno,
Ja u njima i Ti u Meni, da budu usavršeni u jedno, da spoznaje svijet da Me Ti posla i da si njih uzljubio kao što si Mene uzljubio.
Oče, hoću da ono što si Mi dao i oni budu sa Mnom ondje gdje sam Ja, da gledaju Slavu Moju koju si Mi dao, jer si Me uzljubio prije utemeljenja svijeta.
Oče Pravedni, svijet Tebe ne upozna, a Ja Tebe upoznah, i ovi upoznaše da Me Ti posla;
Ja u njima i Ti u Meni, da budu usavršeni u jedno, da spoznaje svijet da Me Ti posla i da si njih uzljubio kao što si Mene uzljubio.
Ja u njima i ti u meni: da budu sasvijem ujedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao.
ἐγὼ ἐν αὐτοῖς καὶ σὺ ἐν ἐμοί, ἵνα ὦσιν τετελειωμένοι εἰς ἕν, καὶ ἵνα γινώσκῃ ὁ κόσμος ὅτι σύ με ἀπέστειλας καὶ ἠγάπησας αὐτοὺς καθὼς ἐμὲ ἠγάπησας.¶
egō en autois kai su en emoi ina ōsin teteleiōmenoi eis hen kai ina ginōskē ho kosmos hoti su me apesteilas kai ēgapēsas autous kathōs eme ēgapēsas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, da spoznaje svijet da ti mene posla i uzljubi njih kao što mene uzljubi."
1. ja u njima i ti u meni Izvornik: ἐγὼ ἐν αὐτοῖς καὶ σὺ ἐν ἐμοί [egō en autois kai su en emoi] Gramatika: Niz osobnih zamjenica s prijedlogom ἐν ('u') i dativom, ponovno bez izrečenog glagola 'biti'. Nominativi 'ja' (ἐγὼ) i 'ti' (σὺ) izričito su navedeni radi snažne usporedbe i ravnoteže. Značenje: Otkriva se unutarnja struktura prenošenja božanskog života: Otac prebiva u Sinu, a Sin prebiva u vjernicima. Time Krist postaje živa spona po kojoj sam Otac postaje prisutan u zajednici vjernika.
2. da budu usavršeni u jedno Izvornik: ἵνα ὦσιν τετελειωμένοι εἰς ἕν [ina ōsin teteleiōmenoi eis hen] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od prezenta konjunktiva glagola 'biti' (ὦσιν) i participa perfekta pasivnog glagola 'usavršiti/dovršiti' (τετελειωμένοι) u nominativu množine muškog roda. Prijedlog εἰς ('u, prema') s akuzativom srednjeg roda ἕν označava cilj u kojem se to savršenstvo ostvaruje. Značenje: Perifrastični perfekt pasivni snažno naglašava trajno stanje dovedeno do svog punog cilja (τέλος), pri čemu je Bog onaj koji to djelo vrši u vjernicima (božanski pasiv). Kršćansko savršenstvo nije usamljeni moralizam, nego dovršeno zajedništvo ljubavi u kojem mnogi postaju jedno.
3. da spoznaje svijet Izvornik: ἵνα γινώσκῃ ὁ κόσμος [ina ginōskē ho kosmos] Gramatika: Veznik namjere ἵνα s glagolom 'spoznavati' u prezentu konjunktiva aktivnog (3. lice jednine). Prezent ovdje izražava trajni proces uočavanja i dubinskog shvaćanja. Značenje: Dok stih 21 govori o tome da svijet 'vjeruje', ovdje se upotrebljava glagol spoznaje iz iskustva: vidljivo i opipljivo jedinstvo učenika omogućuje svijetu da neprestano prepoznaje Božje djelovanje.
4. i uzljubi njih kao što mene uzljubi Izvornik: καὶ ἠγάπησας αὐτοὺς καθὼς ἐμὲ ἠγάπησας [kai ēgapēsas autous kathōs eme ēgapēsas] Gramatika: Dva oblika glagola ἀγαπάω ('ljubiti') u aoristu indikativa aktivnog (2. lice jednine), povezana poredbenim veznikom καθὼς ('kao što'). Naglašeni oblik zamjenice 'mene' (ἐμὲ) u akuzativu stoji ispred drugog glagola radi isticanja. Značenje: Iznenađujuća i vrhunska objava ove molitve: Otac ljubi učenike istom onom bezuvjetnom božanskom ljubavlju (ἀγάπη) kojom ljubi samoga Sina. Aorist ovdje obuhvaća cjelokupnu stvarnost Božje ljubavi koja se povijesno očitovala u daru Sina.
Isusova velikosvećenička molitva (Ivan 17,23) sažima najdublju teološku viziju kršćanskog zajedništva. Jedinstvo za koje Isus moli nije puko organizacijsko, institucionalno ili ljudsko slaganje, već ontološko i duhovno prožimanje ukorijenjeno u naravi samoga Presvetog Trojstva. To je jedinstvo primarno Božje djelo (što naglašava pasivni oblik usavršavanja) kojim vjernici bivaju uvučeni u vječni odnos i ljubav između Oca i Sina.
Ovakvo savršeno jedinstvo nosi snažnu misijsku i apologetsku svrhu: ono je ultimativni dokaz svijetu o božanskom podrijetlu Isusove misije. Svijet, promatrajući tu nadnaravnu ljubav među vjernicima, pozvan je spoznati dvije nevjerojatne istine – da je Isus doista poslan od Boga te da Bog ljubi svoju Crkvu jednakom, neizmjernom ljubavlju kojom ljubi svoga jedinorođenog Sina.