Ja u njima i Ti u Meni, da budu usavršeni u jedno, da spoznaje svijet da Me Ti posla i da si njih uzljubio kao što si Mene uzljubio.
Oče, hoću da ono što si Mi dao i oni budu sa Mnom ondje gdje sam Ja, da gledaju Slavu Moju koju si Mi dao, jer si Me uzljubio prije utemeljenja svijeta.
Oče Pravedni, svijet Tebe ne upozna, a Ja Tebe upoznah, i ovi upoznaše da Me Ti posla;
i obznanih im Ime Tvoje i obznanit ću, da Ljubav kojom si Me uzljubio bude u njima i Ja u njima."
Oče Pravedni, svijet Tebe ne upozna, a Ja Tebe upoznah, i ovi upoznaše da Me Ti posla;
Oče pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.
πάτερ δίκαιε, καὶ ὁ κόσμος σε οὐκ ἔγνω, ἐγὼ δέ σε ἔγνων, καὶ οὗτοι ἔγνωσαν ὅτι σύ με ἀπέστειλας·
pater dikaie kai ho kosmos se ouk egnō egō de se egnōn kai houtoi egnōsan hoti su me apesteilas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oče pravedni, i svijet tebe ne upozna, ja pak tebe upoznah, i ovi upoznaše da ti mene posla;"
1. Oče pravedni Izvornik: πάτερ δίκαιε [pater dikaie] Gramatika: Imenica i pridjev u vokativu jednine muškog roda, bez člana. Vokativ stoji na samom početku rečenice kao svečani zaziv na vrhuncu molitve. Značenje: Ovaj jedinstveni novozavjetni zaziv spaja intimnost sinovskog odnosa s Božjom moralnom savršenošću i vjernošću. Očeva pravednost očituje se u tome što On pravedno razlučuje između svijeta koji ga odbacuje i Sina te učenika koji ga poznaju.
2. i svijet Izvornik: καὶ ὁ κόσμος [kai ho kosmos] Gramatika: Veznik praćen imenicom u nominativu jednine s određenim članom. Veznik ovdje na početku tvrdnje ima suprotnu ili dopusnu nijansu ('iako', 'premda'), pripremajući kontrast sa sljedećom rečenicom. Značenje: Pojam 'svijet' u Ivanovu evanđelju označava ljudski poredak otuđen od Boga i zatvoren za njegovu objavu. Unatoč Božjem djelovanju u stvaranju i povijesti, taj prkosni sustav ostao je slijep za istinskog Oca.
3. ne upozna Izvornik: οὐκ ἔγνω [ouk egnō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, s objektivnom niječnom česticom. Aorist ovdje sažima cjelokupno povijesno iskustvo svijeta u jednu konačnu, dovršenu činjenicu neuspjeha. Značenje: U biblijskom smislu 'upoznati' ne znači samo intelektualnu spoznaju, nego osobno zajedništvo i priznavanje. Svijet nije zakazao zbog nedostatka dokaza, nego zbog duhovnog odbijanja da prihvati Boga kakav se objavio u Sinu.
4. ja pak tebe upoznah Izvornik: ἐγὼ δέ σε ἔγνων [egō de se egnōn] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz suprotnu česticu, zamjenicu u akuzativu i glagol u aoristu aktivnom, 1. lice jednine. Budući da glagol već sadrži lice, izričito navođenje zamjenice 'ja' stvara snažan kontrast prema 'svijetu'. Značenje: Nasuprot duhovnom sljepilu cijeloga svijeta stoji Sin kao jedini koji posjeduje neposrednu, vječnu i potpunu spoznaju Oca. Njegovo poznavanje Oca temelj je cjelokupnog spasenja i objave.
5. i ovi upoznaše Izvornik: καὶ οὗτοι ἔγνωσαν [kai houtoi egnōsan] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu množine muškog roda uz glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Ponavljanje istog glagola u tri različita lica ('svijet ne upozna' – 'ja upoznah' – 'ovi upoznaše') gradi čvrstu teološku gradaciju. Značenje: Pokazna zamjenica odnosi se na prisutne učenike koji su izdvojeni iz svijeta. Iako sami od sebe nisu mogli spoznati Boga, po zajedništvu s Isusom postali su dionici istinske spoznaje.
6. da ti mene posla Izvornik: ὅτι σύ με ἀπέστειλας [hoti su me apesteilas] Gramatika: Izrični veznik, naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine, osobna zamjenica u akuzativu i glagol u aoristu aktivnom, 2. lice jednine. Izričito 'ti' stavlja sav naglasak na Oca kao izvorište poslanja, a aorist označava povijesni čin utjelovljenja i poslanja. Značenje: Sadržaj učeničke spoznaje jest prihvaćanje Isusova božanskog poslanja. Spoznati da je Otac poslao Sina znači prepoznati u Isusovim riječima i djelima samoga Boga koji djeluje.
Ovaj stih (Ivan 17,25), smješten na samom kraju Isusove velikosvećeničke molitve, donosi snažan sažetak središnjeg teološkog kontrasta čitavog Ivanovog evanđelja: tragično neshvaćanje i odbacivanje od strane 'svijeta' nasuprot savršenom i intimnom jedinstvu između Oca i Sina. Učenici su ovdje prikazani kao oni kojima je darovana milost da sudjeluju u toj božanskoj spoznaji jer su prepoznali konačnu istinu o Isusovom identitetu. Teološki gledano, Isus se obraća 'pravednom Ocu' naglašavajući da Njegovo postupanje prema sljepilu svijeta, ali i spasenje onih koji vjeruju, počiva na Božjoj svetoj naravi. Prava vjera nije predstavljena kao puka religiozna tradicija, već kao iskustveno, prisno poznavanje Boga (ginóskó) koje je moguće isključivo kroz prihvaćanje Isusa kao Onoga kojeg je Bog službeno poslao na svijet.