Oče, hoću da ono što si Mi dao i oni budu sa Mnom ondje gdje sam Ja, da gledaju Slavu Moju koju si Mi dao, jer si Me uzljubio prije utemeljenja svijeta.
Oče, hoću da ono što si Mi dao i oni budu sa Mnom ondje gdje sam Ja, da gledaju Slavu Moju koju si Mi dao, jer si Me uzljubio prije utemeljenja svijeta.
Oče Pravedni, svijet Tebe ne upozna, a Ja Tebe upoznah, i ovi upoznaše da Me Ti posla;
i obznanih im Ime Tvoje i obznanit ću, da Ljubav kojom si Me uzljubio bude u njima i Ja u njima."
i obznanih im Ime Tvoje i obznanit ću, da Ljubav kojom si Me uzljubio bude u njima i Ja u njima."
I pokazah im ime tvoje, i pokazaću: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima.
καὶ ἐγνώρισα αὐτοῖς τὸ ὄνομά σου καὶ γνωρίσω, ἵνα ἡ ἀγάπη ἣν ἠγάπησάς με ἐν αὐτοῖς ᾖ κἀγὼ ἐν αὐτοῖς.¶
kai egnōrisa autois to onoma sou kai gnōrisō ina hē agapē hēn ēgapēsas me en autois ē kagō en autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I obznanih njima ime tvoje i obznanit ću, da ljubav kojom uzljubi mene u njima bude i ja u njima."
1. obznanih njima Izvornik: ἐγνώρισα αὐτοῖς [egnōrisa autois] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 1. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu množine (neizravni objekt). Aorist obuhvaća i zaokružuje cjelokupno Isusovo dotadašnje zemaljsko djelovanje i poučavanje. Značenje: Glagol je korijenski povezan s glagolom 'upoznati' iz prethodnog stiha i znači 'učiniti poznatim, objaviti'. Učenici su upoznali Oca isključivo zato što im ga je Sin svojim životom i riječima objavio.
2. ime tvoje Izvornik: τὸ ὄνομά σου [to onoma sou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine koji izražava pripadnost. Značenje: U biblijskoj misli 'ime' nije tek oznaka, nego sam karakter, narav, autoritet i osobna prisutnost Boga. Obznaniti Očevo ime znači objaviti tko je Bog u svojoj najdubljoj biti – Otac pun ljubavi i istine.
3. i obznanit ću Izvornik: καὶ γνωρίσω [kai gnōrisō] Gramatika: Veznik i glagol u futuru aktivnom, indikativ, 1. lice jednine. Prelazak s aorista ('obznanih') na futur ('obznanit ću') pokazuje da se objava ne zaustavlja u trenutku molitve, nego se nastavlja u budućnosti. Značenje: Daljnje obznanjivanje Očeva imena ostvarit će se neposredno na križu i u uskrsnuću, a potom trajno po Duhu Svetomu u životu Crkve. Božja objava u vjernicima proces je koji se neprestano produbljuje.
4. da ljubav kojom uzljubi mene Izvornik: ἵνα ἡ ἀγάπη ἣν ἠγάπησάς με [ina hē agapē hēn ēgapēsas me] Gramatika: Namjerni veznik, imenica u nominativu jednine ženskog roda s članom, odnosna zamjenica u akuzativu jednine i glagol istog korijena u aoristu aktivnom, 2. lice jednine. Odnosna zamjenica u akuzativu tvori unutarnji objekt ('ljubav koju si ljubio mene'), čime se snažno pojačava izričaj. Značenje: Krajnja svrha sveukupne objave Božjeg imena nije puko znanje, nego prebivanje u božanskoj ljubavi. Pritom nije riječ o bilo kakvoj ljubavi, nego o onoj istoj vječnoj, unutarbožanskoj ljubavi kojom Otac ljubi Sina.
5. u njima bude Izvornik: ἐν αὐτοῖς ᾖ [en autois ē] Gramatika: Prijedlog s osobnom zamjenicom u dativu množine te glagol 'biti' u prezentu konjunktiva, 3. lice jednine. Konjunktiv slijedi nakon namjernog veznika, a prezent označava trajno stanje i neprekidnu prisutnost. Značenje: Očeva ljubav prema Sinu ne ostaje samo izvanjski uzor učenicima, nego postaje unutarnja zbilja koja trajno prebiva u njihovim srcima i preobražava ih.
6. i ja u njima Izvornik: κἀγὼ ἐν αὐτοῖς [kagō en autois] Gramatika: Kraza (stapanje) veznika 'i' te naglašene osobne zamjenice 'ja' u nominativu jednine, uz prijedložni izraz u dativu množine. Glagol 'budem' se podrazumijeva iz prethodne surečenice, čime izričaj dobiva snažan, sažet završni pečat. Značenje: Završne riječi cijele velikosvećeničke molitve otkrivaju vrhunac spasenja: osobno Kristovo prebivanje u vjernicima. Gdje je Očeva ljubav, ondje je osobno prisutan i sam Sin, jer su Božji dar i Darivatelj neodvojivi.
Ovaj stih, koji predstavlja svečani zaključak Kristove velikosvećeničke molitve iz 17. poglavlja Ivanovog evanđelja, sažima glavnu svrhu Njegovog utjelovljenja: potpuno i relacijsko otkrivanje Očevog karaktera (imena) cijelom čovječanstvu. Cilj takvog božanskog otkrivenja nije stvaranje novog teološkog sustava kojeg treba samo intelektualno usvojiti, već ostvarivanje dubokog, transformativnog zajedništva između Boga i čovjeka. Isus moli da upravo ona neshvatljiva, savršena i vječna agape ljubav – ista ljubav kojom su Otac i Sin međusobno sjedinjeni unutar Trojstva – sada postane životna i unutarnja stvarnost svakog Njegovog učenika.
Završne riječi, 'i ja u njima', najavljuju duboko mistično sjedinjenje Isusa sa svojom Crkvom. Spoznaja Božjeg karaktera nužno rađa bezuvjetnu ljubav u vjerniku, a ta ista ljubav potvrđuje tajanstvenu, ali stvarnu prisutnost samoga Krista. Poruka ovoga stiha poučava nas da istinski kršćanski život nikada ne može biti sveden isključivo na puko religijsko praćenje pravila; on predstavlja dinamični suživot u kojem Očeva ljubav i Kristova stvarna prisutnost trajno prebivaju i aktivno djeluju u vjerniku, preobražavajući ga za vječnost.