Od svijeta nisu, kao što ni Ja nisam od svijeta.
Od svijeta nisu, kao što ni Ja nisam od svijeta.
Posveti ih u Istini; Riječ je Tvoja Istina.
Kao što Mene posla u svijet, i Ja poslah njih u svijet.
I za njih Ja posvećujem samoga Sebe, da i oni budu posvećeni u Istini.
A ne molim samo za ove, nego i za one koji po riječi njihovoj vjeruju u Mene:
Kao što Mene posla u svijet, i Ja poslah njih u svijet.
Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet.
καθὼς ἐμὲ ἀπέστειλας εἰς τὸν κόσμον, κἀγὼ ἀπέστειλα αὐτοὺς εἰς τὸν κόσμον.
kathōs eme apesteilas eis ton kosmon kagō apesteila autous eis ton kosmon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kao što mene posla u svijet, i ja poslah njih u svijet."
1. Kao što Izvornik: καθὼς [kathōs] Gramatika: Poredbeni veznik koji uvodi zavisnu rečenicu načina i uzroka. Uspostavlja izravnu paralelu i unutarnju povezanost između Očeva djelovanja prema Sinu i Sinova djelovanja prema učenicima. Značenje: Poslanje učenika nije neovisna zadaća, nego izravan produžetak i odraz Isusova vlastitog poslanja od Oca. Očev čin slanja Sina postaje temelj, uzor i mjerilo za slanje Crkve.
2. mene posla Izvornik: ἐμὲ ἀπέστειλας [eme apesteilas] Gramatika: Naglašeni oblik osobne zamjenice u akuzativu jednine stavljen na početak ispred glagola u aoristu, aktivu i indikativu, 2. lice jednine. Aorist označava povijesni, dovršeni čin utjelovljenja i slanja Sina. Značenje: Glagol označava slanje opunomoćenog glasnika (odakle dolazi i riječ 'apostol') koji nastupa s punim autoritetom onoga koji ga šalje. Naglašena zamjenica 'mene' ističe jedinstvenost Sina kao prvog Očeva poslanika.
3. u svijet Izvornik: εἰς τὸν κόσμον [eis ton kosmon] Gramatika: Prijedlog smjera s imenicom muškog roda u akuzativu jednine i određenim članom. Izražava kretanje i ulazak u prostor svijeta, a izraz se u istom stihu dvaput ponavlja radi potpunog paralelizma. Značenje: Iako učenici, baš kao i Isus, ne pripadaju svijetu (Iv 17,16), posvećenje ih ne vodi u bijeg iz svijeta. Naprotiv, oni bivaju odvojeni za Boga upravo zato da bi bili poslani natrag u otuđeni svijet kao svjedoci istine.
4. i ja poslah Izvornik: κἀγὼ ἀπέστειλα [kagō apesteila] Gramatika: Spoj veznika i naglašene osobne zamjenice u nominativu jednine (krasis od 'kai' i 'egō'), praćen glagolom u aoristu, aktivu i indikativu, 1. lice jednine. Aorist ovdje obuhvaća dosadašnje slanje učenika i anticipira njihovo konačno poslanje kao već odlučen i neopoziv čin. Značenje: Isus svojim autoritetom prenosi poslanje na učenike. Kao što je Otac u ljubavi poslao Sina u svijet da ga spasi, tako sada Sin šalje svoje učenike da nastave njegovo djelo u svijetu.
Ovaj stih (Ivan 17,18), dio Isusove velikosvećeničke molitve, predstavlja sam temelj i definiciju kršćanske misije. Krist uspostavlja jasnu i neraskidivu paralelu između svog poslanja na zemlju koje mu je dao Otac i poslanja koje On sam, u istom duhu i s istim autoritetom, predaje svojim učenicima. Kao što se Isus poistovjetio s ljudskom stvarnošću kako bi donio spasenje, i Njegovi sljedbenici moraju aktivno ući u svijet, umjesto da od njega pobjegnu.
Poruka nudi duboko ohrabrenje, ali nosi i veliku odgovornost. Crkva ne smije biti samodostatna ni izolirana zajednica. Poslana je u svijet koji je često protivan Bogu, ali istodobno je to onaj isti svijet koji Bog želi spasiti. Učenici taj zadatak ne izvršavaju vlastitim snagama, već na temelju autoriteta i milosti svoga Gospodina.