Ne molim da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga.
Ne molim da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga.
Od svijeta nisu, kao što ni Ja nisam od svijeta.
Posveti ih u Istini; Riječ je Tvoja Istina.
Kao što Mene posla u svijet, i Ja poslah njih u svijet.
I za njih Ja posvećujem samoga Sebe, da i oni budu posvećeni u Istini.
Posveti ih u Istini; Riječ je Tvoja Istina.
Osveti ih istinom svojom: riječ je tvoja istina.
ἁγίασον αὐτοὺς ἐν τῇ ἀληθείᾳ σου· ὁ λόγος ὁ σὸς ἀλήθειά ἐστιν.
hagiason autous en tēa alētheia sou ho logos ho sos alētheia estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Posveti ih u istini; riječ tvoja istina jest."
1. Posveti Izvornik: ἁγίασον [hagiason] Gramatika: Glagol u aoristu, aktivu i imperativu, 2. lice jednine. Imperativ aorista u molitvi izražava žurnu, odlučnu i cjelovitu molbu Ocu da izvrši čin posvećenja nad učenicima. Značenje: Glagol znači 'odvojiti za Boga', 'učiniti svetim' i 'posvetiti za svetu službu'. Isus moli Oca da učenike, koji nisu od svijeta, posveti i opremi za poslanje u svijetu.
2. u istini Izvornik: ἐν τῇ ἀληθείᾳ [en tēa alētheia] Gramatika: Prijedlog s imenicom ženskog roda u dativu jednine uz određeni član. Dativ s prijedlogom ovdje ima i mjesno (sfera u kojoj se posvećenje događa) i instrumentalno značenje (sredstvo kojim Bog posvećuje). Značenje: Određeni član upućuje na konkretnu, božansku istinu objavljenu u Kristu, a ne na apstraktan pojam. Istina je ujedno ozračje u kojem učenici prebivaju i djelatna Božja sila koja ih preobražava.
3. riječ tvoja Izvornik: ὁ λόγος ὁ σὸς [ho logos ho sos] Gramatika: Imenica muškog roda i posvojna zamjenica u nominativu jednine. Ponavljanje određenog člana ispred imenice i ispred posvojne zamjenice (doslovno: 'riječ ona tvoja') stavlja snažan naglasak na to da je riječ upravo Očeva. Značenje: Očeva riječ je cjelokupna Božja objava koju je Isus prenio učenicima (Iv 17,8.14). Naglašavanjem da je riječ Očeva ističe se njezin božanski izvor, autoritet i djelotvornost.
4. istina jest Izvornik: ἀλήθειά ἐστιν [alētheia estin] Gramatika: Imenica u nominativu jednine kao predikatni nominativ bez određenog člana, uz glagol 'biti' u prezentu indikativa. Izostanak člana uz predikatnu imenicu ne znači 'jedna od istina', nego izražava samu narav i bit Očeve riječi. Značenje: Očeva riječ ne samo da govori istinu ili sadrži istinite tvrdnje, nego ona po svojoj biti jest sama Istina. Ona razotkriva stvarnost kakva jest pred Bogom i ima moć posvetiti one koji je primaju.
Ovaj stih (Ivan 17,17) iz Isusove velikosvećeničke molitve naglašava neodvojivu povezanost Božje istine i procesa duhovnog posvećenja. Posvećenje ovdje nije shvaćeno samo kao ljudski moralni napor, već primarno kao Božje djelo koje se događa kada su vjernici duboko uronjeni u Njegovu istinu, čime bivaju odvojeni za Njegovu svetu svrhu i poslanje.
Isus tu istinu izravno poistovjećuje s Božjom riječi. U ovom kontekstu, istina nije samo apstraktni ili filozofski koncept, već živa i djelotvorna objava samoga Boga koja ima aktivnu i preobražavajuću moć. Samo kroz usvajanje i življenje u skladu s tom Riječju (koja je sama suština istine), učenik može biti istinski posvećen i sačuvan od utjecaja svijeta.