I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, a Ja k Tebi dolazim. Oče Sveti, sačuvaj ih u Imenu Svojemu koje si Mi dao, da budu jedno kao što smo Mi.
Kada bijah s njima, Ja sam ih čuvao u Imenu Tvojemu koje si Mi dao; sačuvah ih, i nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se ispuni Pismo.
A sada k Tebi dolazim i ovo govorim u svijetu, da imaju radost Moju ispunjenu u samima sebi.
Ja sam im dao Riječ Tvoju i svijet ih je zamrzio, jer nisu od svijeta kao što ni Ja nisam od svijeta.
Ne molim da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga.
A sada k Tebi dolazim i ovo govorim u svijetu, da imaju radost Moju ispunjenu u samima sebi.
A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.
νῦν δὲ πρὸς σὲ ἔρχομαι καὶ ταῦτα λαλῶ ἐν τῷ κόσμῳ, ἵνα ἔχωσιν τὴν χαρὰν τὴν ἐμὴν πεπληρωμένην ἐν ἑαυτοῖς.
nun de pros se erchomai kai tauta lalō en tō kosmō ina echōsin tēn charan tēn emēn peplērōmenēn en he'autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sada pak k tebi dolazim i ovo govorim u tom svijetu, da imaju tu radost tu moju ispunjenu u samima sebi."
1. Sada pak Izvornik: νῦν δὲ [nun de] Gramatika: Vremenski prilog praćen suprotnim ili prijelaznim veznikom koji označava prekretnicu u govoru u odnosu na prethodni stih ('dok sam bio s njima'). Značenje: Označava prijelomni spasenjsko-povijesni trenutak Isusova odlaska s ovoga svijeta melalui muku, smrt i uskrsnuće.
2. k tebi dolazim Izvornik: πρὸς σὲ ἔρχομαι [pros se erchomai] Gramatika: Prijedlog s akuzativom označava kretanje prema osobi i uspostavu izravnog odnosa, dok je glagol u prezentu indikativa medija/pasiva, 1. lice jednine, koji ovdje izražava blisku i sigurnu budućnost kao već započetu radnju. Značenje: Isus svoju smrt i uzašašće ne promatra kao tragični kraj, nego kao svrhoviti povratak u Očevo zajedništvo.
3. ovo govorim u tom svijetu Izvornik: ταῦτα λαλῶ ἐν τῷ κόσμῳ [tauta lalō en tō kosmō] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol u prezentu aktiva, 1. lice jednine, te prijedložni izraz u dativu mjesta s određenim članom. Značenje: Isus izgovara svoju velikosvećeničku molitvu naglas pred učenicima dok je još fizički prisutan u svijetu, kako bi oni čuli njegov zagovor i našli utjehu.
4. da imaju Izvornik: ἵνα ἔχωσιν [ina echōsin] Gramatika: Namjerni veznik praćen glagolom u prezentu konjunktiva aktiva, 3. lice množine; prezent konjunktiva ovdje naglašava trajno posjedovanje. Značenje: Svrha Isusova glasnog govora i molitve jest da učenici trajno i neprekidno posjeduju dar koji im on ostavlja.
5. tu radost tu moju Izvornik: τὴν χαρὰν τὴν ἐμὴν [tēn charan tēn emēn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s posvojnom zamjenicom u atributivnom položaju (ponovljeni određeni član stavlja snažan naglasak na posvojni pridjev 'moju'). Značenje: Ne radi se o prolaznoj ljudskoj sreći, već o specifičnoj radosti koja izvire iz samog Isusa i njegova savršenog odnosa s Ocem.
6. ispunjenu u samima sebi Izvornik: πεπληρωμένην ἐν ἑαυτοῖς [peplērōmenēn en he'autois] Gramatika: Particip perfekta pasiva u akuzativu jednine ženskog roda, koji izriče trajno stanje koje je rezultat dovršene radnje, uz prijedlog i povratnu zamjenicu u dativu množine. Značenje: Božanski je zahvat (pasiv) doveo radost do potpune punine (perfekt) u nutrini vjernika, tako da je vanjske nevolje ne mogu umanjiti.
Ovaj stih (Ivan 17,13) smješten je u Isusovu Velikosvećeničku molitvu i predstavlja jedan od najdubljih trenutaka Njegove brige za učenike neposredno prije muke. Isus svjesno izgovara ovu molitvu naglas dok je još prisutan 'u svijetu', s jasnom svrhom da učenici čuju i upiju Njegove riječi. Njegov odlazak Ocu stoga nije povod za žalost ni strah, već razlog i temelj za njihovu buduću hrabrost i duboku sigurnost.
Središnja teološka poruka stiha je darivanje neprolazne, božanske radosti. Isus posreduje svoju vlastitu radost, utemeljenu u ljubavi i jedinstvu s Ocem, kako bi ona postala unutarnji posjed vjernika ('u sebi'). Korištenjem perfekta, Ivanovo evanđelje naglašava da to ispunjenje radosti nije prolazna emocija, već trajno, savršeno stanje i duhovni oslonac koji učenicima daje snagu za nošenje sa svim budućim izazovima i patnjama koje im svijet donosi.