i sve Moje Tvoje je, i Tvoje Moje; i proslavljen sam u njima.
i sve Moje Tvoje je, i Tvoje Moje; i proslavljen sam u njima.
I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, a Ja k Tebi dolazim. Oče Sveti, sačuvaj ih u Imenu Svojemu koje si Mi dao, da budu jedno kao što smo Mi.
Kada bijah s njima, Ja sam ih čuvao u Imenu Tvojemu koje si Mi dao; sačuvah ih, i nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se ispuni Pismo.
A sada k Tebi dolazim i ovo govorim u svijetu, da imaju radost Moju ispunjenu u samima sebi.
Ja sam im dao Riječ Tvoju i svijet ih je zamrzio, jer nisu od svijeta kao što ni Ja nisam od svijeta.
Kada bijah s njima, Ja sam ih čuvao u Imenu Tvojemu koje si Mi dao; sačuvah ih, i nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se ispuni Pismo.
Dok bijah s njima na svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo.
ὅτε ἤμην μετ᾽ αὐτῶν ἐν τῷ κόσμῳ, ἐγὼ ἐτήρουν αὐτοὺς ἐν τῷ ὀνόματί σου ᾧ δέδωκάς μοι καὶ ἐφύλαξα, καὶ οὐδεὶς ἐξ αὐτῶν ἀπώλετο εἰ μὴ ὁ υἱὸς τῆς ἀπωλείας, ἵνα ἡ γραφὴ πληρωθῇ.
hote ēmēn met᾽ autōn en tō kosmō egō etēroun autous en tō onomati sou hō dedōkas moi kai ephulaxa kai oudeis ex autōn apōleto ei mē ho huios tēs apōleias ina hē graphē plērōthēa
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada bijah s njima ja čuvah ih u imenu tvojemu koje si dao meni; sačuvah, i nijedan od njih ne propade ako ne sin propasti, da se Pismo ispuni."
1. čuvah ih Izvornik: ἐτήρουν αὐτοὺς [etēroun autous] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 1. lice jednine, uz naglašenu osobnu zamjenicu 'ja' koja mu prethodi. Imperfekt izražava trajnu, neprekidnu i ustrajnu radnju kroz čitavo proteklo vrijeme Isusova zemaljskog djelovanja. Značenje: Označava trajno, budno pastirsko bdijenje nad učenicima u vjeri i istini dok je Isus fizički boravio s njima.
2. sačuvah Izvornik: ἐφύλαξα [ephulaxa] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 1. lice jednine. Prelazak s imperfekta ('čuvah') na aorist ('sačuvah') označava prelazak s opisa trajnog procesa na konačni, uspješno dovršeni ishod tog čuvanja. Značenje: Ovaj glagol često nosi nijansu vojničke straže i zaštite od vanjskog neprijatelja ili grabežljivca. Isus potvrđuje da je Njegova zaštita učenika od sila zla bila potpuno djelotvorna.
3. ne propade Izvornik: ἀπώλετο [apōleto] Gramatika: Glagol u aoristu medija (drugi aorist), 3. lice jednine, u spoju s niječnom zamjenicom 'nijedan'. Medijalni oblik naglašava da se radnja propasti odnosi na sam subjekt i njegovu unutarnju sudbinu. Značenje: Riječ ne označava puko fizičko umiranje ili poništenje postojanja, nego duhovnu propast i konačni gubitak zajedništva s Bogom. Učenici su očuvani od vječne propasti.
4. sin propasti Izvornik: ὁ υἱὸς τῆς ἀπωλείας [ho huios tēs apōleias] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom praćena imenicom u genitivu jednine ženskog roda. U grčkom izvorniku stoji igra riječima jer glagol 'propade' i imenica 'propast' dijele isti korijen. Značenje: Tipični semitski izričaj (hebraizam) u kojem 'sin nečega' označava osobu čija je narav i sudbina potpuno određena tim pojmom. Odnosi se na Judu Iškariotskoga koji se slobodnom odlukom izdaje predao propasti.
5. da se Pismo ispuni Izvornik: ἵνα ἡ γραφὴ πληρωθῇ [ina hē graphē plērōthē] Gramatika: Veznik s glagolom u aoristu pasiva konjunktiva, 3. lice jednine, uz imenicu u nominativu jednine s određenim članom. Značenje: Imenica 'Pismo' u jednini s članom označava konkretno starozavjetno proroštvo (osobito Ps 41,10 o izdaji bliskog prijatelja). Pasiv ('ispuni se') upućuje na Boga koji i ljudsku nevjeru suvereno uklapa u svoj spasenjski naum.
Ovaj stih iz Isusove velikosvećeničke molitve (Ivan 17,12) pruža snažan prikaz Krista kao vjernog zaštitnika. Korištenjem različitih glagola (tēreō i phylassō) i glagolskih vremena, Isus istovremeno ističe svoju neprestanu pastirsku brigu, kao i nepobjedivu obranu kojom je uspješno zaštitio učenike od Zloga, djelujući u potpunom autoritetu Očeva imena.
S druge strane, tragičan izuzetak 'sina propasti' stavljen je u jasan okvir božanskog proviđenja. Judin pad ne prikazuje se kao nedostatak Kristove moći, već kao ispunjenje Pisma, čime stih služi kao velika utjeha vjernicima o njihovoj sigurnosti u Bogu, ali istovremeno i kao ozbiljno upozorenje o dubini i stvarnosti duhovne propasti.