I ovo će učiniti jer ne upoznaše Oca ni Mene.
I ovo će učiniti jer ne upoznaše Oca ni Mene.
Nego sam vam ovo izrekao da se, kada dođe taj čas, sjećate toga da vam Ja rekoh. A ovo vam od početka ne rekoh jer bijah s vama.
A sada odlazim k Onomu koji Me posla, i nitko Me od vas ne pita: 'Kamo odlaziš?'
Nego jer sam vam ovo izgovorio, žalost je ispunila srce vaše.
Nego Ja vam istinu govorim: koristi vam da Ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak pođem, poslat ću Ga k vama.
A sada odlazim k Onomu koji Me posla, i nitko Me od vas ne pita: 'Kamo odlaziš?'
A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš?
νῦν δὲ ὑπάγω πρὸς τὸν πέμψαντά με, καὶ οὐδεὶς ἐξ ὑμῶν ἐρωτᾷ με· ποῦ ὑπάγεις;
nun de hupagō pros ton pempsanta me kai oudeis ex humōn erōta me pou hupageis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sada pak odlazim k onomu poslavšemu mene, i nitko iz vas pita mene: Kamo odlaziš?"
1. Sada pak Izvornik: νῦν δὲ [nun de] Gramatika: Prilog vremena praćen suprotnim veznikom koji označava prijelaz na novu, odlučujuću etapu. Zajedno tvore snažnu vremensku i logičku prekretnicu u odnosu na prethodno razdoblje u kojem je Isus boravio s učenicima. Značenje: Označava nastup eshatološkog 'sada' — trenutka muke, smrti i uzvišenja kojim započinje Isusov povratak Ocu.
2. odlazim Izvornik: ὑπάγω [hupagō] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 1. lice jednine. Prezent ovdje izražava radnju koja je već u tijeku ili neposredno i sigurno predstoji. Značenje: U Ivanovu evanđelju ovaj je glagol tehnički izraz za Isusov povratak Ocu kroz smrt, uskrsnuće i uzašašće, čime njegov odlazak nije poraz nego cilj poslanja.
3. k onomu poslavšemu mene Izvornik: πρὸς τὸν πέμψαντά με [pros ton pempsanta me] Gramatika: Prijedlog s akuzativom smjera uz poimeničeni particip aorista aktivnog u akuzativu jednine muškog roda. Aoristni particip označava prethodnu, povijesno dovršenu radnju Očeva slanja Sina u svijet. Značenje: Bog Otac definiran je samim činom slanja; Isusov život uokviren je poslanjem od Oca i povratkom k Njemu u osobno zajedništvo (što naglašava prijedlog 'pros').
4. pita mene Izvornik: ἐρωτᾷ με [erōta me] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u akuzativu. Prezent naglašava trenutno stanje učeničke šutnje i duhovne obamrlosti. Značenje: Iako je Petar ranije postavio slično pitanje (13,36), učenici sada, suočeni s najavom progonstva, više ne pitaju za pravi smisao i cilj Isusova odlaska k Ocu, nego su zaokupljeni isključivo vlastitim gubitkom.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 16,5) bilježi ključni trenutak u Isusovom oproštajnom govoru. Isus najavljuje dovršetak svoje zemaljske misije i povratak Bogu Ocu ('onomu koji ga je poslao'). Glagol 'hypagō' ukazuje na svrhovit, dobrovoljan odlazak koji nije kraj ili bijeg, već ispunjenje božanskog plana i pobjedonosni povratak u nebesku slavu.
S druge strane, stih snažno naglašava duhovnu sljepoću i fokusiranost učenika na vlastitu bol. Obuzeti osjećajem gubitka, oni propuštaju sagledati širu sliku i ne postavljaju pitanje o odredištu Njegovog putovanja. Nisu svjesni da je Njegov odlazak neophodan preduvjet za njihovo vlastito osnaživanje i dolazak Duha Svetoga koji će nastaviti djelo spasenja u njima.