Ovo sam vam izrekao da se ne biste sablaznili.
Ovo sam vam izrekao da se ne biste sablaznili.
Izopćenima iz sinagoge učinit će vas; ali dolazi čas da svaki koji vas ubije pomisli da prinosi bogoslužje Bogu.
I ovo će učiniti jer ne upoznaše Oca ni Mene.
Nego sam vam ovo izrekao da se, kada dođe taj čas, sjećate toga da vam Ja rekoh. A ovo vam od početka ne rekoh jer bijah s vama.
A sada odlazim k Onomu koji Me posla, i nitko Me od vas ne pita: 'Kamo odlaziš?'
I ovo će učiniti jer ne upoznaše Oca ni Mene.
I ovo će činiti, jer ne poznaše oca ni mene.
καὶ ταῦτα ποιήσουσιν ὑμῖν, ὅτι οὐκ ἔγνωσαν τὸν πατέρα οὐδὲ ἐμέ.
kai tauta poiēsousin humin hoti ouk egnōsan ton patera oude eme
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovo učinit će jer ne upoznaše toga Oca niti mene."
1. ovo učinit će Izvornik: ταῦτα ποιήσουσιν [tauta poiēsousin] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol u futuru aktivnom, 3. lice množine. Značenje: Sažima oba prethodno navedena oblika progona — izopćenje iz sinagoga i ubijanje učenika — kao neizbježnu stvarnost s kojom će se zajednica suočiti.
2. ne upoznaše Izvornik: οὐκ ἔγνωσαν [ouk egnōsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine, s niječnom česticom za objektivnu činjenicu. Aorist ovdje sažima cjelokupno dotadašnje odbijanje Božje objave kao konačnu duhovnu dijagnozu. Značenje: U biblijskom govoru spoznati Boga ne znači tek znati činjenice o Njemu, nego stupiti u živi odnos; korijen svakog vjerskog nasilja leži u potpunom nepoznavanju Božjeg pravog lica.
3. toga Oca niti mene Izvornik: τὸν πατέρα οὐδὲ ἐμέ [ton patera oude eme] Gramatika: Imenica s određenim članom u akuzativu jednine muškog roda povezana niječnim veznikom s naglašenim oblikom osobne zamjenice 1. lica jednine u akuzativu (ἐμέ umjesto nenaglašenog με). Značenje: Naglašena zamjenica ističe neraskidivo jedinstvo Oca i Sina: nitko se ne može pozivati na služenje Bogu Ocu dok istodobno odbacuje i progoni Krista i njegove učenike.
Ovaj stih (Ivan 16,3) otkriva duboki teološki i duhovni razlog progona Kristovih sljedbenika. Isus objašnjava da izvor neprijateljstva leži u tragičnom duhovnom sljepilu: progonitelji nemaju intimni, iskustveni odnos s pravim Bogom, iako možda vjerski revno misle da mu služe. Njihova nasilna djela postaju izravan dokaz tog potpunog nepoznavanja pravog Božjeg karaktera. Istovremeno, stih donosi snažnu kristološku izjavu o jedinstvu Oca i Sina. Isus neraskidivo veže spoznaju Boga Oca sa spoznajom samoga sebe, dajući do znanja da je apsolutno nemoguće imati odnos s Bogom dok se odbacuje Njegov Sin. Ovo učenicima pruža presudnu utjehu: njihova patnja zbog vjere nije znak Božje odsutnosti ili kazne, već jasna potvrda da pripadaju Bogu, za razliku od svijeta koji ostaje u tami neznanja.