I vi dakle sada doduše žalost imate, ali ću vas ponovno vidjeti, i radovat će se srce vaše, i radost vašu nitko neće uzeti od vas,
I vi dakle sada doduše žalost imate, ali ću vas ponovno vidjeti, i radovat će se srce vaše, i radost vašu nitko neće uzeti od vas,
i u onaj dan Mene nećete pitati ništa. Amen, amen, govorim vam: ako što zaištete Oca u Ime Moje, dat će vam.
Do sada ne zaiskaste ništa u Ime Moje; ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna.
Ovo sam vam u zagonetkama govorio; dolazi čas kada vam više neću u zagonetkama govoriti, nego ću vam otvoreno o Ocu navijestiti.
U onaj dan u Ime Moje iskat ćete; i ne govorim vam da ću Ja zamoliti Oca za vas,
Do sada ne zaiskaste ništa u Ime Moje; ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna.
Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primićete, da radost vaša bude ispunjena.
ἕως ἄρτι οὐκ ᾐτήσατε οὐδὲν ἐν τῷ ὀνόματί μου· αἰτεῖτε καὶ λήμψεσθε, ἵνα ἡ χαρὰ ὑμῶν ᾖ πεπληρωμένη.¶
he'ōs arti ouk ētēsate ouden en tō onomati mou aiteite kai lēmpsesthe ina hē chara humōn ē peplērōmenē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Do sada ne zaiskaste ništa u tom imenu mojem; ištite i primit ćete, da ta radost vaša bude ispunjena."
1. Do sada Izvornik: ἕως ἄρτι [heōs arti] Gramatika: Spoj prijedloga i vremenskog priloga koji označava vremensku granicu koja se proteže sve do samog trenutka govorenja. Značenje: Ovaj izraz povlači jasnu granicu u povijesti spasenja: dok je Isus bio fizički s njima na zemlji, učenici su se obraćali izravno Njemu, no Njegovim proslavljenjem nastupa novo doba u kojem izravno pristupaju Ocu u Isusovo ime.
2. ne zaiskaste ništa Izvornik: οὐκ ᾐτήσατε οὐδὲν [ouk ētēsate ouden] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 2. lice množine, okružen dvostrukom negacijom koja pojačava cjelovitost nijekanja. Aorist ovdje sažima cijelo dotadašnje razdoblje njihova hodanja s Isusom kao jednu cjelinu. Značenje: Ovo nije prijekor učenicima, nego konstatacija činjenice: puni pristup Ocu u Isusovo ime postaje moguć tek nakon što Isus dovrši svoje djelo na križu i bude proslavljen.
3. ištite Izvornik: αἰτεῖτε [aiteite] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa aktiva, 2. lice množine. Za razliku od aorista, prezent u zapovjednom načinu označava trajnu, ustrajnu i ponavljanu radnju ('trajno tražite', 'neprestano molite'). Značenje: Molitva u Isusovo ime ne smije biti samo povremeni čin u nevolji, nego trajni životni stav i neprekidno zajedništvo vjernika s Ocem.
4. bude ispunjena Izvornik: ᾖ πεπληρωμένη [ē peplērōmenē] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od prezenta konjunktiva glagola 'biti' (3. lice jednine) i participa perfekta pasiva u nominativu jednine ženskog roda. Ovakav spoj posebno snažno naglašava trajno stanje koje je rezultat dovršene radnje. Značenje: Cilj uslišane molitve nije puko zadovoljenje ljudskih potreba, nego punina radosti koja traje. Ta je radost potpuna jer vjernik kroz uslišanu molitvu doživljava živo zajedništvo s Ocem i Sinom.
Ovaj stih (Ivan 16,24) označava prijelomni trenutak u teologiji i praksi molitve, uvodeći novozavjetni koncept molitve upućene izravno Bogu Ocu posredstvom i u autoritetu Isusa Krista. Učenici su pozvani zakoračiti u novu, neprekidnu dimenziju zajedništva u kojoj preuzimaju Kristov autoritet kako bi se Božja volja očitovala na zemlji.
Prava dubina ovog teksta leži u njegovom konačnom cilju. Svrha ustrajne i uslišane molitve nije tek puko ispunjavanje ljudskih želja, već ostvarenje savršene, neokrnjene i trajne duhovne radosti. Ta radost proizlazi iz neprekidnog iskustva božanske prisutnosti, darujući vjerniku trajnu puninu koju vanjske životne okolnosti ne mogu narušiti.