Ostanite u Meni, i Ja u vama. Kao što mladica ne može nositi plod sama od sebe ako ne ostaje na trsu, tako ni vi ako u Meni ne ostajete.
Ja sam trs, vi mladice. Tko ostaje u Meni, i Ja u njemu, taj donosi mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa.
Ako tko ne ostaje u Meni, izbačen bi van kao mladica i osuši se; i skupljaju ih te u vatru bacaju, i gore.
Ako ostanete u Meni i Riječi Moje u vama ostanu, što god želite zatražite, i bit će vam.
U ovome bi proslavljen Otac Moj: da mnogo ploda donosite i postanete Moji učenici.
Ako tko ne ostaje u Meni, izbačen bi van kao mladica i osuši se; i skupljaju ih te u vatru bacaju, i gore.
Ko u meni ne ostane izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.
ἐὰν μή τις μένῃ ἐν ἐμοί, ἐβλήθη ἔξω ὡς τὸ κλῆμα καὶ ἐξηράνθη, καὶ συνάγουσιν αὐτὰ καὶ εἰς τὸ πῦρ βάλλουσιν, καὶ καίεται.
ean mē tis menē en emoi eblēthē exō hōs to klēma kai exēranthē kai sunagousin auta kai eis to pur ballousin kai kaietai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako ne netko ostaje u meni, bačen bi van kao ta mladica i osušen bi, i skupljaju njih i u tu vatru bacaju, i gori."
1. Ako ne netko ostaje Izvornik: ἐὰν μή τις μένῃ [ean mē tis menē] Gramatika: Pogodbeni veznik s niječnom česticom, neodređenom zamjenicom u nominativu jednine i glagolom u konjunktivu prezenta aktivnog, 3. lice jednine. Konjunktiv prezenta u ovakvoj pogodbenoj rečenici označava opću pretpostavku koja ovisi o trajnom stavu: ako tko ne ustraje u ostajanju. Značenje: Upozorenje je izrečeno u trećem licu ('netko'), čime se otvara prostor za osobno preispitivanje svakog učenika, uključujući aluziju na Judu koji je netom napustio zajedništvo, ali i trajnu opomenu svima koji bi se prividno držali Krista bez unutarnjeg zajedništva.
2. bačen bi van Izvornik: ἐβλήθη ἔξω [eblēthē exō] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog, 3. lice jednine, praćen prilogom mjesta. Aorist u glavnoj rečenici nakon pogodbene (tzv. gnomski ili proleptički aorist) prikazuje buduću ili zakonitu posljedicu kao već izvršenu, trenutnu i neopozivu činjenicu onoga časa kad prestane ostajanje u Kristu. Značenje: Pasivni oblik ovdje je tzv. božanski pasiv, koji ukazuje na to da sud i uklanjanje neplodne mladice provodi sam Bog, vinogradar iz prvog stiha. Biti izbačen 'van' znači izgubiti mjesto u prostoru spasenja i zajedništva s Kristom.
3. i osušen bi Izvornik: καὶ ἐξηράνθη [kai exēranthē] Gramatika: Veznik i glagol u aoristu indikativa pasivnog, 3. lice jednine. Kao i kod prethodnog glagola, aorist naglašava neizbježnost i brzinu kojom nastupa sušenje čim je mladica odvojena od izvora života. Značenje: Odsječena od trsa, mladica gubi dotok životnog soka i neminovno vene. U duhovnom smislu, odvojenost od Krista odmah rezultira gubitkom duhovne životnosti, čak i prije konačnog suda.
4. skupljaju njih Izvornik: συνάγουσιν αὐτὰ [sunagousin auta] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda. Prijelaz s aorista na prezent oživljava sliku uobičajenog postupka u vinogradu, a zamjenica u srednjem rodu množine ('njih') vraća sliku na same suhe mladice. Značenje: Neodređeni subjekt u trećem licu množine ('skupljaju', 'bacaju') u biblijskoj slikovitosti o završnom sudu često upućuje na anđele kao izvršitelje Božjeg suda. Suhe grane nemaju nikakvu uporabnu vrijednost osim da budu uklonjene iz vinograda.
5. u tu vatru bacaju, i gori Izvornik: εἰς τὸ πῦρ βάλλουσιν, καὶ καίεται [eis to pur ballousin, kai kaietai] Gramatika: Prijedlog s akuzativom imenice srednjeg roda s određenim članom, glagol u prezentu aktivnom (3. lice množine) i završni glagol u prezentu pasivnom ili mediju (3. lice jednine). U grčkom jeziku imenica u množini srednjeg roda ('mladice') redovito uzima glagol u jednini, pa završno 'gori' obuhvaća sve bačene grane kao jednu gomilu. Značenje: Određeni član uz imenicu 'vatra' ('u tu vatru') upućuje na dobro poznatu eshatološku sliku konačnog suda. Stih završava jednom jedinom, dramatičnom riječju u prezentu ('i gori'), ostavljajući snažan dojam trajne propasti svega što je odvojeno od Krista.
Ovaj stih (Ivan 15,6) nosi snažnu i dramatičnu opomenu o vitalnoj važnosti ustrajnosti u vjeri. Kroz alegoriju trsa i loze, Isus naglašava da odvojenost od Njega rezultira trenutačnom duhovnom smrću (izbacivanje i sušenje), a u konačnici i eshatološkim sudom (bacanje u vatru). Kršćanski život ne može postojati samostalno; vjernik je u potpunosti ovisan o milosti koju crpi iz Krista.
Stupnjevitost propadanja prikazana u stihu – odvajanje, venuće, sakupljanje te konačno uništenje u vatri – slikovito opisuje proces i kraj onih koji napuste put vjere. Nasuprot tome, stih indirektno poziva na trajnu poslušnost, ljubav i svakodnevno, blisko zajedništvo s Gospodinom, koje jedino može osigurati život i donošenje plodova.