Odgovori Isus i reče mu: "Ako Me tko ljubi, Riječ će Moju čuvati, i Otac će Moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i prebivalište kod njega učiniti.
Tko Mene ne ljubi, Riječi Moje ne čuva; a Riječ koju slušate nije Moja, nego Oca koji Me posla.
Ovo sam vam izgovorio ostajući kod vas;
a Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u Ime Moje, On će vas poučiti svemu i podsjetit će vas na sve što vam rekoh.
Mir vam ostavljam, mir vam Svoj dajem; ne kao što svijet daje, Ja vam dajem. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši.
Ovo sam vam izgovorio ostajući kod vas;
Ovo vam kazah dok sam s vama.
Ταῦτα λελάληκα ὑμῖν παρ᾽ ὑμῖν μένων·
Tauta lelalēka humin par᾽ humin menōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo izgovorih vama kod vas ostajući;"
1. Ovo Izvornik: Ταῦτα [Tauta] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjega roda, stoji na samom početku rečenice radi snažnog naglaska. Značenje: Sažima cjelokupan Isusov dosadašnji oproštajni govor i objavu učenicima kao zaokruženu cjelinu.
2. izgovorih Izvornik: λελάληκα [lelalēka] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, 1. lice jednine. Perfekt označava radnju koja je izvršena u prošlosti, ali čiji plodovi i važnost trajno ostaju u sadašnjosti. Značenje: Isusove riječi nisu tek prolazni razgovor, nego trajno izgovorena objava koja ostaje na snazi među učenicima i nakon njegova odlaska.
3. kod vas Izvornik: παρ᾽ ὑμῖν [par᾽ humin] Gramatika: Prijedlog s dativom osobne zamjenice u 2. licu množine. Uz dativ ovaj prijedlog izražava neposrednu blizinu i osobno prisustvo uz nekoga. Značenje: Naglašava razdoblje Isusove utjelovljene, vidljive i opipljive prisutnosti u zajedništvu s učenicima.
4. ostajući Izvornik: μένων [menōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju istovremenu s glavnim glagolom ('dok još boravim / ostajem'). Značenje: Ključni ivanovski pojam 'ostajanja' ili 'prebivanja' ovdje opisuje privremeno zemaljsko boravljenje koje uskoro prelazi u dublji, duhovni oblik prisutnosti.
Ovaj stih (Ivan 14,25) djeluje kao prijelazna i sažetna točka Isusovog oproštajnog govora. Isus stavlja naglasak na autoritet i neprolaznu snagu svojih riječi koje je izgovorio za vrijeme svoje zemaljske, fizičke prisutnosti među učenicima ('kod vas boraveći'). Korištenjem glagolskog vremena perfekta On ih uvjerava da Njegova pouka neće nestati s Njegovim odlaskom, već će trajno oblikovati njihov život. Istovremeno, isticanje trenutnog 'boravljenja' nosi prizvuk rastanka, čime Isus suptilno priprema teren za obećanje koje slijedi u idućem stihu. Njegov fizički odlazak nije kraj učenja, već otvara put za dolazak Duha Svetoga (Branitelja) koji će preuzeti ulogu trajnog unutarnjeg Učitelja, mijenjajući tako prirodu Isusovog zajedništva s učenicima iz vanjskog 'kod vas' u unutarnje 'u vama'.