U onaj dan spoznat ćete vi da sam Ja u Ocu Mojemu, i vi u Meni, i Ja u vama.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
U onaj dan spoznat ćete vi da sam Ja u Ocu Mojemu, i vi u Meni, i Ja u vama.
Tko ima Zapovijedi Moje i čuva ih, onaj je koji Me ljubi; a tko ljubi Mene, bit će ljubljen od Oca Mojega; i Ja ću ljubiti njega i njemu ću očitovati Sebe samoga."
Govori Mu Juda, ne onaj Iškariotski: "Gospodine, što se dogodilo da nama namjeravaš očitovati Sebe samoga, a ne svijetu?"
Odgovori Isus i reče mu: "Ako Me tko ljubi, Riječ će Moju čuvati, i Otac će Moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i prebivalište kod njega učiniti.
Tko Mene ne ljubi, Riječi Moje ne čuva; a Riječ koju slušate nije Moja, nego Oca koji Me posla.
Govori Mu Juda, ne onaj Iškariotski: "Gospodine, što se dogodilo da nama namjeravaš očitovati Sebe samoga, a ne svijetu?"
I reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da ćeš se nama javiti a ne svijetu?
Λέγει αὐτῷ Ἰούδας οὐχ ὁ Ἰσκαριώτης· κύριε, καὶ τί γέγονεν ὅτι ἡμῖν μέλλεις ἐμφανίζειν σεαυτὸν καὶ οὐχὶ τῷ κόσμῳ;¶
Legei autō Ioudas ouch ho Iskariōtēs kurie kai ti gegonen hoti hēmin melleis emphanizein seauton kai ouchi tō kosmō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njemu Juda ne onaj Iškariotski: Gospodine, što se dogodilo da nama namjeravaš očitovati sebe samoga a ne svijetu?"
1. ne onaj Iškariotski Izvornik: οὐχ ὁ Ἰσκαριώτης [ouch ho Iskariōtēs] Gramatika: Nijekanje činjenice ('ouch') uz određeni član u nominativu jednine muškog roda koji poimeničuje pridjev ili nadimak podrijetla. Značenje: Evanđelist izričito razlučuje ovog učenika (u drugim popisima zvanog Juda Jakovljev ili Tadej) od izdajnika koji je već napustio dvoranu Posljednje večere (Iv 13,30).
2. što se dogodilo Izvornik: τί γέγονεν [ti gegonen] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda uz glagol 'ginomai' u perfektu aktivnom, 3. lice jednine. Perfekt označava prošlu radnju čije je nastalo stanje prisutno u sadašnjosti ('što je postalo i sada jest razlog'). Značenje: Semitski obojen izričaj (usp. hebr. 'mah hajah') kojim se pita za uzrok ili prirodu preokreta: 'Što je to nastalo / kako to da...?' Juda očekuje javno, pobjedonosno mesijansko očitovanje cijelome svijetu pa ga zbunjuje najava objave ograničene samo na učenike.
3. namjeravaš očitovati sebe samoga Izvornik: μέλλεις ἐμφανίζειν σεαυτὸν [melleis emphanizein seauton] Gramatika: Prezent indikativa glagola 'mellō' (2. lice jednine) s infinitivom prezenta aktivnog i povratnom zamjenicom 2. lica u akuzativu. Konstrukcija izražava neposrednu budućnost, namjeru ili ono što se po božanskom naumu ima zbiti. Značenje: Infinitiv prezenta ('emphanizein') naglašava proces ili trajnost tog očitovanja, a povratna zamjenica 'sebe samoga' pokazuje da je sadržaj objave sama Isusova osoba.
4. a ne svijetu Izvornik: καὶ οὐχὶ τῷ κόσμῳ [kai ouchi tō kosmō] Gramatika: Pojačani oblik niječne čestice ('ouchi' – 'nipošto ne, a ne') uz dativ jednine imenice s određenim članom. Značenje: Pojačana negacija odražava Judino čuđenje. Pojam 'kosmos' (izvorno 'red, uređenje, ukras') kod Ivana označava čovječanstvo otuđeno od Boga i zatvoreno za svjetlo, koje Mesiju očekuje u izvanjskoj moći, a ne u ljubavi. Imena: - Juda [Ἰούδας (hebr. יְהוּדָה Yehudah) / Ioudas] (osoba) Znači: Slavljen, Hvaljen (ili: Neka bude hvaljen Jahve) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Yehudah, izvedenog od glagolskog korijena 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati), s mogućim teofornim elementom imena Jahve.
- Juda Iškariotski [ὁ Ἰσκαριώτης (hebr. אִישׁ־קְרִיּוֹת Ish-Qerijjot) / ho Iskariōtēs] (osoba) Znači: Čovjek iz Kerijota Tvorba: Nadimak najvjerojatnije potječe od hebrejskog izraza 'Ish-Qerijjot', složenog od 'ish' (čovjek, muž) i imena judejskoga grada 'Qerijjot' (Kerijot, dosl. 'gradovi').
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 14,22) bilježi ključan trenutak zbunjenosti među učenicima koji su, u skladu sa židovskim mesijanskim iščekivanjima onoga vremena, očekivali da će se Mesija javno i trijumfalno objaviti cijelom svijetu i uspostaviti zemaljsko kraljevstvo. Juda (Tadej) postavlja pitanje koje odražava to nerazumijevanje, čudeći se zašto Isus ograničava svoju objavu samo na uzak krug svojih sljedbenika.
Teološka poruka ovog odlomka leži u prirodi Isusove objave i odnosa s Bogom. Objava (emphanizō) o kojoj Isus govori nije javni, fizički spektakl namijenjen 'svijetu' koji ga odbacuje, već intimno duhovno prebivanje u onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. Stih naglašava prijelaz s tjelesnog i javnog razumijevanja Mesije na duboko osobno i duhovno zajedništvo između Boga i vjernika.