Još malo i svijet Me više ne promatra, a vi Me promatrate; jer Ja živim, i vi ćete živjeti.
Još malo i svijet Me više ne promatra, a vi Me promatrate; jer Ja živim, i vi ćete živjeti.
U onaj dan spoznat ćete vi da sam Ja u Ocu Mojemu, i vi u Meni, i Ja u vama.
Tko ima Zapovijedi Moje i čuva ih, onaj je koji Me ljubi; a tko ljubi Mene, bit će ljubljen od Oca Mojega; i Ja ću ljubiti njega i njemu ću očitovati Sebe samoga."
Govori Mu Juda, ne onaj Iškariotski: "Gospodine, što se dogodilo da nama namjeravaš očitovati Sebe samoga, a ne svijetu?"
Odgovori Isus i reče mu: "Ako Me tko ljubi, Riječ će Moju čuvati, i Otac će Moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i prebivalište kod njega učiniti.
Tko ima Zapovijedi Moje i čuva ih, onaj je koji Me ljubi; a tko ljubi Mene, bit će ljubljen od Oca Mojega; i Ja ću ljubiti njega i njemu ću očitovati Sebe samoga."
Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam.
Ὁ ἔχων τὰς ἐντολάς μου καὶ τηρῶν αὐτάς, ἐκεῖνός ἐστιν ὁ ἀγαπῶν με· ὁ δὲ ἀγαπῶν με ἀγαπηθήσεται ὑπὸ τοῦ πατρός μου· κἀγὼ ἀγαπήσω αὐτὸν καὶ ἐμφανίσω αὐτῷ ἐμαυτόν.¶
Ho echōn tas entolas mou kai tērōn autas ekeinos estin ho agapōn me ho de agapōn me agapēthēsetai hupo tou patros mou kagō agapēsō auton kai emphanisō autō emauton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji ima zapovijedi moje i čuva njih, onaj jest koji ljubi mene; koji pak ljubi mene ljubit će se od Oca mojega; i ja ljubit ću njega i očitovat ću njemu sebe samoga."
1. Koji ima ... i čuva Izvornik: Ὁ ἔχων ... καὶ τηρῶν [Ho echōn ... kai tērōn] Gramatika: Dva poimeničena participa prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, povezana zajedničkim određenim članom na početku. Prezent označava trajnu, uobičajenu radnju i trajno životno stanje, a zajednički član veže oba pojma u jedinstven opis iste osobe. Značenje: Imati zapovijedi (nositi ih u svijesti i srcu) neodvojivo je od njihova čuvanja u praksi. Glagol 'tēreō' izvorno znači budno motriti i paziti na nešto dragocjeno kako se ne bi izgubilo ili oštetilo, a ne tek mehanički izvršavati pravila.
2. onaj jest koji ljubi mene Izvornik: ἐκεῖνός ἐστιν ὁ ἀγαπῶν με [ekeinos estin ho agapōn me] Gramatika: Pokazna zamjenica za udaljenije ('onaj') u nominativu jednine naglašeno sažima prethodnu skupinu participa, dok je predikat ponovno poimeničeni particip prezenta aktivnog ('koji ljubi'). Značenje: Ljubav ('agapaō') u Ivanovu evanđelju nije prvenstveno osjećaj, nego se prepoznaje i potvrđuje kroz vjernost. Naglašena zamjenica 'onaj' isključuje isprazne riječi i postavlja čuvanje zapovijedi kao jedini istinski dokaz ljubavi prema Kristu.
3. ljubit će se od Oca mojega Izvornik: ἀγαπηθήσεται ὑπὸ τοῦ πατρός μου [agapēthēsetai hupo tou patros mou] Gramatika: Glagol u futuru pasivnom, 3. lice jednine, uz prijedlog 'hupo' s genitivom koji u grčkom izriče vršitelja radnje kod pasivnih glagola. Značenje: Pasivni oblik stavlja učenika u položaj primatelja Očeve ljubavi. To ne znači da Otac počinje ljubiti tek nakon čovjekove zasluge, nego da čovjek koji ljubi Sina ulazi u duboki, uzajamni odnos u kojem osobno i djelatno iskušava Očevu naklonost.
4. i ja ljubit ću njega Izvornik: κἀγὼ ἀγαπήσω αὐτὸν [kagō agapēsō auton] Gramatika: Spoj veznika i osobne zamjenice 1. lica jednine u nominativu ('kagō' od 'kai egō') nosi poseban naglasak jer grčki glagol već sadrži lice u svom nastavku. Slijedi glagol u futuru aktivnom. Značenje: Naglašeno 'i ja' stavlja Isusa uz bok Ocu u istom djelu ljubavi. Ljubav Oca i Sina prema učeniku jedno je te isto božansko djelovanje.
5. očitovat ću njemu sebe samoga Izvornik: ἐμφανίσω αὐτῷ ἐμαυτόν [emphanisō autō emauton] Gramatika: Futur aktivni, 1. lice jednine, s neizravnim objektom u dativu i povratnom zamjenicom 1. lica u akuzativu ('sebe samoga'). Značenje: Glagol 'emphanizō' (od korijena 'phainō' – svijetliti, pokazati se) znači učiniti vidljivim, očitovati ili jasno otkriti. Obuhvaća i uskrsna ukazanja i trajno nutarnje, duhovno otkrivanje Kristove prisutnosti onome tko ga ljubi.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 14,21) postavlja temeljni princip kršćanskog života: istinska ljubav prema Kristu neraskidivo je povezana s poslušnošću Njegovoj riječi. Ljubav (agape) se ovdje ne definira kao prolazna emocija ili puka deklaracija, već kao aktivna, voljna predanost koja se dokazuje kroz trajno usvajanje ('imanje') i oživotvorenje ('čuvanje') Isusovih zapovijedi.
Kao odgovor na takvu djelatnu ljubav, Isus obećava silan duhovni blagoslov: vjernik biva uvučen u božanski krug ljubavi Oca i Sina. Povrh toga, obećanje očitovanja (emphanizo) znači da Isusova prisutnost prestaje biti apstraktna istina te postaje živa, opipljiva i prepoznatljiva stvarnost unutar ljudskog srca, čime se ostvaruje duboko, osobno zajedništvo s Bogom.