I Ja ću zamoliti Oca, i drugoga će vam Branitelja dati da bude s vama zauvijek:
I Ja ću zamoliti Oca, i drugoga će vam Branitelja dati da bude s vama zauvijek:
Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer Ga ne promatra niti Ga spoznaje; vi Ga spoznajete jer pokraj vas ostaje i u vama će biti.
Neću vas ostaviti kao siročad; dolazim k vama.
Još malo i svijet Me više ne promatra, a vi Me promatrate; jer Ja živim, i vi ćete živjeti.
U onaj dan spoznat ćete vi da sam Ja u Ocu Mojemu, i vi u Meni, i Ja u vama.
Neću vas ostaviti kao siročad; dolazim k vama.
Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama.
οὐκ ἀφήσω ὑμᾶς ὀρφανούς, ἔρχομαι πρὸς ὑμᾶς.¶
ouk aphēsō humas orphanous erchomai pros humas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne ostavit ću vas siročad, dolazim k vama."
1. Ne ostavit ću Izvornik: οὐκ ἀφήσω [ouk aphēsō] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu negaciju uz glagol u futuru aktivnom indikativa, 1. lice jednine. Značenje: Glagol doslovno znači 'otpustiti, napustiti, prepustiti'. Isus daje čvrsto obećanje da njegov odlazak na križ nije napuštanje učenika niti prekid njihove povezanosti.
2. siročad Izvornik: ὀρφανούς [orphanous] Gramatika: Pridjev u akuzativu množine muškog roda, koji ovdje služi kao predikatni dodatak objektu ('vas'). Značenje: U antičkom svijetu 'orphanos' nije označavao samo dijete bez roditelja, nego i učenike koji su ostali bez svojega učitelja i zaštitnika, prepušteni nezaštićenosti i pravnoj nemoći.
3. dolazim Izvornik: ἔρχομαι [erchomai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa medija/pasiva (deponentni), 1. lice jednine. Prezent se ovdje koristi s futurskim značenjem kako bi izrazio potpunu izvjesnost i neposrednu blizinu buduće radnje. Značenje: Isusov povratak učenicima ostvaruje se višeslojno: po njegovu uskrsnuću, po dolasku Duha Svetoga u kojemu sam Krist dolazi k svojima, te konačno u slavnom drugom dolasku.
Ovaj stih (Ivan 14:18) predstavlja jedno od najutješnijih Isusovih obećanja izrečenih tijekom oproštajnog govora na Posljednjoj večeri. Suočen sa strahom i zbunjenošću svojih učenika zbog njegovog skorog fizičkog odlaska s ovoga svijeta, Isus im jamči da neće ostati nezaštićeni, prepušteni sami sebi poput siročadi u surovom svijetu.
Korištenjem sigurnog prezenta glagola 'dolazim', Krist naglašava da njegova prisutnost nije samo daleka nada, već osigurana, stalna stvarnost. Njegov se povratak primarno ostvaruje poslanjem Duha Svetoga, Utješitelja, čime uspostavlja neraskidivu, duhovnu i trajnu povezanost između Boga i vjernika koja nadilazi sva ograničenja prostora i vremena.