Govori mu Isus: "Toliko sam vremena s vama, i nisi Me upoznao, Filipe? Tko je vidio Mene, vidio je Oca; kako ti govoriš: 'Pokaži nam Oca'?
Ne vjeruješ li da sam Ja u Ocu i da je Otac u Meni? Riječi koje vam Ja govorim, od samoga Sebe ne zborim; a Otac koji u Meni ostaje čini djela Svoja.
Vjerujte Mi da sam Ja u Ocu i Otac u Meni; ako pak ne, zbog samih djela vjerujte.
Amen, amen, govorim vam: tko vjeruje u Mene, djela koja Ja činim i on će činiti, i veća će od ovih činiti jer Ja k Ocu idem.
I što god zaištete u Ime Moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu.
Vjerujte Mi da sam Ja u Ocu i Otac u Meni; ako pak ne, zbog samih djela vjerujte.
Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima.
πιστεύετέ μοι ὅτι ἐγὼ ἐν τῷ πατρὶ καὶ ὁ πατὴρ ἐν ἐμοί· εἰ δὲ μή, διὰ τὰ ἔργα αὐτὰ πιστεύετε μοι.¶
pisteuete moi hoti egō en tō patri kai ho patēr en emoi ei de mē dia ta erga auta pisteuete moi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vjerujte meni da ja u Ocu i Otac u meni; ako pak ne, zbog djela samih vjerujte"
1. Vjerujte meni Izvornik: πιστεύετέ μοι [pisteuete moi] Gramatika: Glagol je u prezentu aktiva imperativa, 2. lice množine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Za razliku od prethodnog stiha gdje se Isus obraćao Filipu u jednini, ovdje prelazi na množinu obraćajući se svim učenicima, a prezentni imperativ traži trajno držanje vjere. Značenje: Isus poziva cijelu zajednicu učenika da Mu vjeruju na riječ zbog Njegove osobe i svjedočanstva. Vjerovati Njemu u dativu znači pokloniti Mu puno povjerenje kao istinitom objavitelju Oca.
2. ja u Ocu i Otac u meni Izvornik: ἐγὼ ἐν τῷ πατρὶ καὶ ὁ πατὴρ ἐν ἐμοί [egō en tō patri kai ho patēr en emoi] Gramatika: Elipsa glagola 'biti' (koji se u grčkom u ovakvim izričajima redovito podrazumijeva) čini izraz sažetim i prodornim, dok su osobne zamjenice u nominativu i dativu zadržale svoj naglašeni oblik. Značenje: Doslovnim ponavljanjem formule iz prethodnog stiha Isus naglašava da je uzajamno prebivanje Oca i Sina temeljna istina koju učenici moraju usvojiti prije Njegova odlaska.
3. ako pak ne Izvornik: εἰ δὲ μή [ei de mē] Gramatika: Ustaljena eliptična pogodbena konstrukcija sastavljena od pogodbenog veznika, suprotne čestice i negacije, pri čemu se glagol iz prethodne rečenice podrazumijeva ('ako pak ne vjerujete'). Značenje: Isus pokazuje pastirsku strpljivost prema slabosti učenika: ako im je preteško prihvatiti tu istinu isključivo na temelju Njegove riječi, nudi im oslonac u onome što su vlastitim očima vidjeli.
4. zbog djela samih vjerujte Izvornik: διὰ τὰ ἔργα αὐτὰ πιστεύετε [dia ta erga auta pisteuete] Gramatika: Prijedlog διά s akuzativom ovdje izražava razlog ili povod ('zbog', 'radi'), pojačan intenzivnom zamjenicom u akuzativu množine ('samih'), uz ponovljeni imperativ prezenta u 2. licu množine. Značenje: Isusova djela – Njegova čudesa i čitavo spasenjsko djelovanje – nisu puki izvanjski dokazi, nego vidljivi znakovi Očeve prisutnosti u Njemu. Vjera potaknuta djelima početni je stupanj koji učenike treba dovesti do potpune vjere u samu Isusovu riječ.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 14,11) predstavlja jedan od najdubljih kristoloških i trinitarnih iskaza u Novom zavjetu jer izravno tematizira misterij perihoreze – potpunog i savršenog uzajamnog prebivanja, prožimanja i jedinstva Oca i Sina. Isus primarno poziva svoje sljedbenike na vjeru koja proizlazi iz izravnog povjerenja u Njegove riječi i Njegovu osobu, afirmirajući da je Njegovo jedinstvo s Ocem apsolutno i nerazdvojno.
Istodobno, Isus uviđa ljudsku slabost i sklonost sumnji u apstraktne teološke istine, te milosrdno nudi lakši korak za ulazak u vjeru. Onima kojima je preteško osloniti se isključivo na Njegovu tvrdnju o božanskom identitetu, Isus nudi objektivni dokaz – svoja čudesna djela. Ta djela nisu samo prikazi moći, već opipljivi znaci i pečat Očeve prisutnosti u svijetu kroz Sina, pokazujući tako Božju pedagošku strpljivost i neizmjernu želju za čovjekovim spasenjem.