Govori Mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Govori Mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je."
Govori mu Isus: "Toliko sam vremena s vama, i nisi Me upoznao, Filipe? Tko je vidio Mene, vidio je Oca; kako ti govoriš: 'Pokaži nam Oca'?
Ne vjeruješ li da sam Ja u Ocu i da je Otac u Meni? Riječi koje vam Ja govorim, od samoga Sebe ne zborim; a Otac koji u Meni ostaje čini djela Svoja.
Vjerujte Mi da sam Ja u Ocu i Otac u Meni; ako pak ne, zbog samih djela vjerujte.
Amen, amen, govorim vam: tko vjeruje u Mene, djela koja Ja činim i on će činiti, i veća će od ovih činiti jer Ja k Ocu idem.
Ne vjeruješ li da sam Ja u Ocu i da je Otac u Meni? Riječi koje vam Ja govorim, od samoga Sebe ne zborim; a Otac koji u Meni ostaje čini djela Svoja.
Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela.
οὐ πιστεύεις ὅτι ἐγὼ ἐν τῷ πατρὶ καὶ ὁ πατὴρ ἐν ἐμοί ἐστιν; τὰ ῥήματα ἃ ἐγὼ λέγω ὑμῖν ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ οὐ λαλῶ· ὁ δὲ πατὴρ ὁ ἐν ἐμοὶ μένων αὐτὸς ποιεῖ τὰ ἔργα αὐτοῦ.
ou pisteueis hoti egō en tō patri kai ho patēr en emoi estin ta rhēmata ha egō legō humin ap᾽ emautou ou lalō ho de patēr ho en emoi menōn autos poiei ta erga autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne vjeruješ da ja u Ocu i Otac u meni jest? Riječi koje ja govorim vama od samoga sebe ne zborim; a Otac u meni ostajući čini djela njegova."
1. Ne vjeruješ Izvornik: οὐ πιστεύεις [ou pisteueis] Gramatika: Upitna rečenica uvedena niječnom česticom οὐ uz glagol u prezentu aktiva indikativa, 2. lice jednine. U grčkom jeziku pitanje koje počinje česticom οὐ redovito očekuje potvrdan odgovor ('Zar ne vjeruješ?'). Značenje: Isus ne odbacuje Filipa, nego budi njegovu vjeru i poziva ga da prihvati istinu o jedinstvu s Ocem. Prezent glagola upućuje na vjeru kao trajni stav povjerenja i životnog oslanjanja.
2. ja u Ocu i Otac u meni jest Izvornik: ἐγὼ ἐν τῷ πατρὶ καὶ ὁ πατὴρ ἐν ἐμοί ἐστιν [egō en tō patri kai ho patēr en emoi estin] Gramatika: Izričite osobne zamjenice u nominativu i dativu (ἐγώ, ἐμοί) stoje u paralelnoj konstrukciji s prijedlogom ἐν ('u') i dativom, a završavaju glagolom 'biti' u 3. licu jednine prezenta. Prijedlog s dativom ovdje izražava najdublju unutarnju povezanost i uzajamno prebivanje. Značenje: Ova formula uzajamnog prebivanja izražava potpuno jedinstvo bića i djelovanja između Oca i Sina bez gubitka osobne razlike. Kasnija kršćanska teologija to će nazvati perihorezom – prožimanjem božanskih osoba.
3. Riječi koje ja govorim vama Izvornik: τὰ ῥήματα ἃ ἐγὼ λέγω ὑμῖν [ta rhēmata ha egō legō humin] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine s određenim članom praćena je odnosnom zamjenicom i naglašenom osobnom zamjenicom 'ja' uz prezent indikativa. Imenica označava konkretne, izgovorene izričaje i pojedinačne pouke. Značenje: Sve što Isus izgovara učenicima nije ljudska mudrost, nego izravno priopćavanje Božje objave. Naglašeno 'ja' ističe Isusa kao onoga koji te riječi posreduje, ali odmah upućuje na njihov dublji izvor.
4. od samoga sebe ne zborim Izvornik: ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ οὐ λαλῶ [ap᾽ emautou ou lalō] Gramatika: Prijedlog ἀπό s genitivom povratne zamjenice 1. lica jednine označava izvor ili podrijetlo, a glagol je u prezentu indikativa. Razlika između prethodnog glagola 'govoriti' (λέγω, usmjereno na sadržaj) i ovog 'zboriti' (λαλῶ, sam čin govorenja) ovdje stilski zaokružuje cjelokupni Isusov govor. Značenje: Isus nikada ne djeluje ni ne govori neovisno ili odvojeno od Oca. Njegov je govor u potpunosti utemeljen u zajedništvu s Ocem, čime se potvrđuje potpuna istinitost i božanski autoritet Njegovih riječi.
5. Otac u meni ostajući čini djela njegova Izvornik: ὁ δὲ πατὴρ ἐν ἐμοὶ μένων ποιεῖ τὰ ἔργα αὐτοῦ [ho de patēr en emoi menōn poiei ta erga autou] Gramatika: Suprotna čestica δέ uvodi kontrast, uz particip prezenta aktiva u nominativu jednine ('ostajući') koji opisuje trajno stanje subjekta, te glavni glagol u prezentu indikativa ('čini'). Posvojni genitiv zamjenice na kraju ('njegova', tj. 'svoja') ističe čija su to zapravo djela. Značenje: Isusove riječi i Njegova djela tvore nerazdvojivu cjelinu jer oboje izvire iz Oca koji trajno prebiva u Sinu. Dok Isus govori, sam Otac po Njemu izvršava svoja spasenjska djela.
Ovaj stih (Ivan 14:10) predstavlja jedan od najdubljih kristoloških i trinitarnih iskaza u Novom zavjetu, objavljujući koncept 'uzajamne imanencije' (perihoreze) – Sin je u Ocu i Otac je u Sinu. Njihovo jedinstvo je toliko potpuno da Isusove riječi i djela nisu samo njegova vlastita, neovisna djelovanja, već su to izravna očitovanja Očeve prisutnosti i autoriteta kroz njega.
Poruka stiha poziva primatelja da prepozna potpunu i savršenu objavu Boga u Isusu Kristu. Gledati Isusa, slušati njegove riječi i promatrati njegova djela znači imati izravno iskustvo Boga Oca. Isus nas uvjerava da nema odvajanja između njegove zemaljske misije i Očeve nebeske volje; oni djeluju u savršenom, nerazdvojivom jedinstvu koje je temelj kršćanske vjere.