Ne vjeruješ li da sam Ja u Ocu i da je Otac u Meni? Riječi koje vam Ja govorim, od samoga Sebe ne zborim; a Otac koji u Meni ostaje čini djela Svoja.
Vjerujte Mi da sam Ja u Ocu i Otac u Meni; ako pak ne, zbog samih djela vjerujte.
Amen, amen, govorim vam: tko vjeruje u Mene, djela koja Ja činim i on će činiti, i veća će od ovih činiti jer Ja k Ocu idem.
I što god zaištete u Ime Moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu.
Ako Me što zaištete u Ime Moje, Ja ću učiniti.
Amen, amen, govorim vam: tko vjeruje u Mene, djela koja Ja činim i on će činiti, i veća će od ovih činiti jer Ja k Ocu idem.
Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovijeh tvoriti; jer ja idem k ocu svojemu;
Ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ὁ πιστεύων εἰς ἐμέ, τὰ ἔργα ἃ ἐγὼ ποιῶ κἀκεῖνος ποιήσει καὶ μείζονα τούτων ποιήσει, ὅτι ἐγὼ πρὸς τὸν πατέρα μου πορεύομαι.
Amēn amēn legō humin ho pisteuōn eis eme ta erga ha egō poiō kakeinos poiēsei kai meizona toutōn poiēsei hoti egō pros ton patera mou poreuomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Amen amen govorim vama: koji vjeruje u mene, djela koja ja činim i onaj činit će i veća od ovih činit će, jer ja k Ocu idem."
1. Amen amen govorim vama Izvornik: Ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν [Amēn amēn legō humin] Gramatika: Dvostruka transliterirana hebrejska čestica potvrđivanja stoji na samom početku rečenice uz glagol u prezentu indikativa, 1. lice jednine, i zamjenicu u dativu množine. Značenje: U Ivanovu evanđelju dvostruki 'Amen' pojavljuje se isključivo u Isusovim ustima kao svečani uvod u izričaje od presudne važnosti. Dok su proroci govorili u ime Božje, Isus govori vlastitim božanskim autoritetom jer je On sam istina.
2. koji vjeruje u mene Izvornik: ὁ πιστεύων εἰς ἐμέ [ho pisteuōn eis eme] Gramatika: Substantivirani particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, praćen prijedlogom εἰς ('u') i naglašenim akuzativom osobne zamjenice 1. lica. Konstrukcija glagola vjerovati s prijedlogom εἰς karakteristična je za Novi zavjet i izražava kretanje povjerenja prema osobi. Značenje: Particip s članom ima općenito značenje ('svaki koji vjeruje') i proširuje obećanje s apostola na sve buduće vjernike. Takva vjera označava trajno osobno sjedinjenje i životno oslanjanje na Isusa.
3. i onaj činit će Izvornik: κἀκεῖνος ποιήσει [kakeinos poiēsei] Gramatika: Oblik κἀκεῖνος nastao je krazom (stapanjem) veznika καί ('i', 'također') i pokazne zamjenice ἐκεῖνος ('onaj') u nominativu jednine, a slijedi ga glagol u futuru aktiva indikativa, 3. lice jednine. Značenje: Pokazna zamjenica svečano upućuje natrag na 'onoga koji vjeruje', ističući nevjerojatnu povezanost između Krista i vjernika. Djela koja je Otac činio u Sinu nastavit će se u životu onih koji vjerom ostaju u Kristu.
4. veća od ovih činit će Izvornik: μείζονα τούτων ποιήσει [meizona toutōn poiēsei] Gramatika: Komparativ pridjeva u akuzativu množine srednjeg roda ('veća') praćen je pokaznom zamjenicom u genitivu poredbe ('od ovih') i ponovljenim glagolom u futuru aktiva indikativa. Značenje: Djela učenika nisu 'veća' po tome što bi nadmašila Isusovu božansku moć, nego po svojem opsegu i duhovnom učinku nakon Pedesetnice. Dok je Isusovo zemaljsko djelovanje bilo prostorno i vremenski ograničeno na Izrael, djelovanje Crkve u snazi Duha obuhvatit će sav svijet i privesti mnoštvo ljudi u zajedništvo s Bogom.
5. jer ja k Ocu idem Izvornik: ὅτι ἐγὼ πρὸς τὸν πατέρα πορεύομαι [hoti egō pros ton patera poreuomai] Gramatika: Uzročni veznik ὅτι ('jer') uvodi rečenicu s naglašenom osobnom zamjenicom 'ja', prijedlogom πρός s akuzativom koji označava smjer kretanja i blizinu, te glagolom u prezentu medija/pasiva (deponentni glagol) indikativa, 1. lice jednine. Prezent ovdje izražava neposrednu i sigurnu budućnost koja je već započela. Značenje: Upravo je Isusov odlazak Ocu (kroz muku, uskrsnuće i uzašašće) razlog i temelj 'većih djela'. Proslavljeni Krist kod Oca poslat će Duha Svetoga i uslišavati molitve učenika, djelujući kroz njih u punini svoje nebeske proslave.
Ovaj stih (Iv 14,12) predstavlja jedno od najdubljih Isusovih obećanja učenicima tijekom Njegovog opraštajnog govora. Isus nedvosmisleno naglašava neraskidivu vezu između kontinuirane, usmjerene vjere u Njega i vjerničkog opunomoćenja za nastavak Njegove božanske misije na zemlji. Trajno povjerenje i predanje preobražavaju vjernike u Isusove izravne instrumente koji donose Njegovu prisutnost u svijet.
Snažno obećanje o "većim djelima" isključivo je utemeljeno na Isusovom prelasku k Ocu, čime se otvara novo razdoblje povijesti spasenja. Njegovim uzdignućem k Ocu i posljedičnim izlijevanjem Duha Svetoga, Kristovo zemaljsko djelovanje - koje je za vrijeme Njegovog tjelesnog života bilo vremenski i prostorno ograničeno na Izrael - poprima globalne i vječne razmjere kroz Njegovu Crkvu. Vjernici, osnaženi i vođeni istim Duhom, pozvani su donositi poruku evanđelja, duhovno spasenje i preobraženje svim narodima svijeta, što u Božjem naumu predstavlja uistinu "veća djela" od fizičkih znakova izvedenih u jednom trenutku vremena.