Uzevši dakle zalogaj, onaj odmah izađe; a bijaše noć.
Uzevši dakle zalogaj, onaj odmah izađe; a bijaše noć.
Kada dakle izađe, govori Isus: "Sada bi proslavljen Sin Čovječji, i Bog bi proslavljen u Njemu;
ako Bog bi proslavljen u Njemu, i Bog će Njega proslaviti u Sebi, i odmah će Ga proslaviti.
Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete Me, i kao što rekoh Židovima: 'Kamo Ja odlazim, vi ne možete doći', i vama sada govorim.
Zapovijed novu dajem vam: da ljubite jedni druge; kao što Ja ljubih vas, da i vi ljubite jedni druge.
ako Bog bi proslavljen u Njemu, i Bog će Njega proslaviti u Sebi, i odmah će Ga proslaviti.
Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.
εἰ ὁ θεὸς ἐδοξάσθη ἐν αὐτῷ καὶ ὁ θεὸς δοξάσει αὐτὸν ἐν αὐτῷ καὶ εὐθὺς δοξάσει αὐτόν.
ei ho theos edoxasthē en autō kai ho theos doxasei auton en autō kai euthus doxasei auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako onaj Bog bi proslavljen u njemu i onaj Bog proslavit će njega u njemu i odmah proslavit će njega."
1. Ako onaj Bog bi proslavljen Izvornik: εἰ ὁ θεὸς ἐδοξάσθη [ei ho theos edoxasthē] Gramatika: Pogodbeni veznik uz indikativ aorista pasiva, 3. lice jednine. U grčkoj sintaksi pogodbena rečenica s ovim veznikom i indikativom ne izražava sumnju, nego pretpostavlja stvarnu činjenicu kao temelj za siguran zaključak ('ako je dakle, kao što jest...'). Značenje: Isus uzima već ostvarenu proslavu Oca u Sinu kao nepobitno polazište iz kojeg nužno proizlazi Očev odgovor prema Sinu.
2. proslavit će njega Izvornik: δοξάσει αὐτὸν [doxasei auton] Gramatika: Glagol u futuru indikativa aktiva, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Prijelaz s aorista pasiva na futur aktiva naglašava izravno Božje djelovanje koje neposredno slijedi. Značenje: Kao odgovor na Sinovljevo predanje na križu, Otac će proslaviti Sina uskrsnućem, uzašašćem i povratkom u praiskonsku slavu koju je imao kod Oca prije postanka svijeta.
3. u njemu Izvornik: ἐν αὐτῷ [en autō] Gramatika: Prijedlog s osobnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda, koja se u kontekstu uzima i u povratnom smislu ('u sebi samome'). Označava najdublju nutarnju povezanost i uzajamnost Oca i Sina. Značenje: Bog ne proslavlja Sina nekom vanjskom, zemaljskom čašću, nego ga uvodi u sam život i slavu vlastitoga božanskog bića.
4. i odmah proslavit će njega Izvornik: καὶ εὐθὺς δοξάσει αὐτόν [kai euthus doxasei auton] Gramatika: Vremenski prilog praćen ponovljenim glagolom u futuru indikativa aktiva, 3. lice jednine, i zamjenicom u akuzativu. Ponavljanje istog glagolskog oblika uz prilog 'odmah' snažno naglašava blizinu i neopozivost događaja. Značenje: Kao što je Juda 'odmah' izašao u noć kako bi izvršio izdaju, tako će i Bog 'odmah', bez odgađanja, kroz samu muku i uskrsnuće očitovati pobjedničku slavu svoga Sina.
Ovaj stih (Ivan 13:32) smješten je u kontekst Posljednje večere, neposredno nakon što je Juda Iškariotski izašao u noć kako bi izdao Isusa. U trenutku kada izdaja postaje konačna i križ neizbježan, Isus ne govori o stradanju ili porazu, nego isključivo o 'proslavi'. Kroz potpunu poslušnost i žrtvu na križu, Isus savršeno objavljuje Božju ljubav, svetost i milost, čime Otac biva u potpunosti proslavljen u Njemu.
Kao odgovor na tu savršenu poslušnost, Otac uzvisuje Sina i uvodi ga natrag u božansku slavu koju su zajedno dijelili od vječnosti. Korištenje riječi 'odmah' (euthys) pokazuje nerazdvojivost Isusove muke i Njegove pobjede. U dubokoj teologiji Evanđelja po Ivanu, put križa i put slave nisu dva odvojena i vremenski udaljena događaja, već su u potpunosti isprepleteni; Isusovo uzdignuće na drvo križa istodobno je početak Njegovog uzvišenja u vječnu nebesku slavu.