Neki naime mišljahu, budući da je Juda imao novčarku, da mu Isus govori: "Kupi što nam treba za blagdan", ili da što dade siromasima.
Uzevši dakle zalogaj, onaj odmah izađe; a bijaše noć.
Kada dakle izađe, govori Isus: "Sada bi proslavljen Sin Čovječji, i Bog bi proslavljen u Njemu;
ako Bog bi proslavljen u Njemu, i Bog će Njega proslaviti u Sebi, i odmah će Ga proslaviti.
Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete Me, i kao što rekoh Židovima: 'Kamo Ja odlazim, vi ne možete doći', i vama sada govorim.
Kada dakle izađe, govori Isus: "Sada bi proslavljen Sin Čovječji, i Bog bi proslavljen u Njemu;
Kad on iziđe, onda Isus reče: sad se proslavi sin čovječiji i Bog se proslavi u njemu.
Ὅτε οὖν ἐξῆλθεν, λέγει ὁ Ἰησοῦς· νῦν ἐδοξάσθη ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου, καὶ ὁ θεὸς ἐδοξάσθη ἐν αὐτῷ,
Hote oun exēlthen legei ho Iēsous nun edoxasthē ho huios tou anthrōpou kai ho theos edoxasthē en autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dakle izađe, govori Isus: sada bi proslavljen onaj Sin onoga čovjeka, i onaj Bog bi proslavljen u njemu,"
1. Kada dakle izađe Izvornik: Ὅτε οὖν ἐξῆλθεν [Hote oun exēlthen] Gramatika: Vremenski veznik sa zaključnom česticom i glagolom u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist označava Judin izlazak kao dovršenu prekretnicu koja pokreće slijed događaja Muke. Značenje: Judinim odlaskom uklonjena je posljednja prepreka i mehanizam izdaje je nepovratno pokrenut. Time započinje Isusov oproštajni govor najužem krugu vjernih učenika.
2. sada bi proslavljen Izvornik: νῦν ἐδοξάσθη [nun edoxasthē] Gramatika: Vremenski prilog praćen glagolom u aoristu indikativa pasiva, 3. lice jednine. Iako se sama smrt na križu tek treba dogoditi, aorist se ovdje koristi proročki (proleptički) te promatra cjelokupno djelo muke, smrti i uskrsnuća kao već započetu i sigurnu cjelinu. Značenje: U Ivanovu evanđelju križ nije poniženje nakon kojeg slijedi slava, nego je sam križ trenutak vrhunske proslave. Božanska slava (hebrejski 'kabod') očituje se u potpunom sebedarju ljubavi do kraja.
3. onaj Sin onoga čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Riječ je o semitskom izričaju prevedenom na grčki u kojem oba člana čine čvrst mesijanski naslov. Značenje: Naslov potječe iz Knjige proroka Daniela i označava nebeskog lika kojemu Bog predaje vječnu vlast. Kod Ivana taj se nebeski Sin Čovječji proslavlja upravo kroz svoje uzdignuće na križ.
4. i onaj Bog bi proslavljen u njemu Izvornik: καὶ ὁ θεὸς ἐδοξάσθη ἐν αὐτῷ [kai ho theos edoxasthē en autō] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom uz ponovljeni aorist pasiva, 3. lice jednine, te prijedložni izraz s dativom. Prijedlog 'u' s dativom označava sferu i posredništvo: u osobi i djelu Sina očituje se Otac. Značenje: Sinovljeva poslušnost do smrti na križu otkriva pravu narav samoga Boga kao bezuvjetne ljubavi i svetosti. Proslava Sina ujedno je i proslava Oca jer su Otac i Sin jedno. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnijeg hebrejskog i aramejskog imena Yeshua (skraćeno od Yehoshua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (Iv 13,31) predstavlja ključnu prekretnicu i uvod u takozvanu 'Knjigu slave'. Znakovito je da Isus o svojoj slavi progovara tek u trenutku kada Juda odlazi u noć kako bi ga izdao. Ljudskom logikom to je početak tragičnog kraja, no božanskom logikom to je pokretanje konačnog otkupljenja. Isus paradoksalno vidi svoj skori put na križ ne kao sramotu i poraz, već kao trenutak svog najvećeg uzvišenja i pobjede.
Teološki vrhunac stiha leži u međusobnoj proslavi Oca i Sina. Križ postaje konačna objava Božjeg karaktera – mjesto gdje se savršeno zrcale Božja ljubav, pravednost i milost. Bog proslavlja Sina dajući mu da izvrši djelo spasenja, a Sin proslavlja Oca očitujući svijetu Njegovu beskrajnu ljubav kroz svoje dragovoljno sebedarje i poslušnost do smrti.